IZ POVIJESTI ZRAKOPLOVSTVA Mario Raguž "Zapise legionara" predstavio dubrovačkoj publici<br />  

Strastveni zaljubljenik u zrakoplovstvo Mario Raguž predstavio je u Saloči od zrcala knjigu „Zapisi legionara“. Pored autora, o knjizi su govorili načelnik Općine Konavle Božo Lasić te počasni konzul Kraljevine Švedske i Norveške, nekadašnji direktor Zračne luke Dubrovnik te Zagreb, Tonči Peović.

„Zapisi legionara“ priča je o hrvatskim zrakoplovcima koji su se u sastavu njemačkih snaga borili na istočnoj bojišnici. Zasnovana je na osobnim dnevnicima pilota-lovca Stjepana Radića iz Sinja i radio-mehaničara Ivana Mezdjića iz Zagreba. Radić je bio momak na početku dvadesetih, a Mezdjić je bio mladi otac i obiteljski čovjek. Uz dnevničke zapise te dodatna pojašnjenja Raguž je oblikovao knjigu ilustriranu s više od 230 fotografija snimljenih na Istočnom frontu koje na neuljepšani način govore o životu, radu i bivanju zrakoplovaca na 2000 kilometara udaljenim lokacijama.

Lasić se osvrnuo na autorov životopis, Raguža je nazvao "piscem istražiteljem" koji ne prepisuje s web-stranica i ne radi kompilacije na temelju tuđih tekstova. Tako je Lasić autorova putovanja i istraživanja nazvao pozitivnim avanturizmom. S obzirom na to da hrvatska povijest puna blijedih mrlja i rupa, knjige kao što je Raguževa značajni su doprinos hrvatskoj historiografiji. Lasić je ustvrdio kako su svi ratnici na strani NDH do 90-tih godina 20. stoljeća bili sotonizirani, a s obje je strane bilo značajnih osoba te je dodao kako je ovo knjiga o običnim ljudima. Načelnik Općine Konavle jedino je zamjerio sitni font slova.

Autor tekst temelji na dnevnicima pilota i mehaničara, tako se mogu pročitati i razni detalji iz života, svakodnevica iz razdoblja školovanja u Njemačkoj, a zanimljivo je kako su se oba aktera u jednom trenutku srela te se međusobno zapisali tj. spomenuli u svojim dnevnicima.

Peović je naglasio kako cilj knjige ni slučajno nije veličanje NDH-a. Dodao je kako knjiga nije promidžba ustaštva nego je antiratna proza koja se bavi sudbinama ljudi ponajviše pilota koji su se našli u ratnom sukobu. Peović je Raguževo djelo nazvao prekrasnim uratkom, a podcrtao je važnost dnevnika jer "dnevnici su stvarna realnost u stvarnom vremenu". Posebno je naznačio slobodu pilota.

Sam autor, inače po struci ekonomist, otkrio je kako je Radićev dnevnik dobio od Radićevog nećaka, a Mezdjićev dnevnik je dobio od kolege koji ga je slučajno kupio na buvljaku u Zagrebu. Rečenice sa stranica dnevnika "dešifrirao je" kroz dvije godine uz pomoć supruge. Zapisi su intimni, donose opise karaktera, neljudske uvjete na Istočnom frontu zbog izrazito niskih temperatura. Iznio je i podatak kako je pred sam kraj rada na knjizi dobio informaciju kako su u Rusiji u jednoj šumi pronađeni ostaci Radićevog srušenog zrakoplova pa je stoga izrazio nadu skorog odlaska u Rusiju.

Glazbeno su promociju popratili Mihaela Čuljak (violončelo) i Teo Martinović (klavir). bLu