Dubrovačka galerija “Flora“ ugostila je desetu samostalnu izložbu erotske fotografije Stijepa Brbore, fotografa kojem su osebujni i provokativni vizualni izričaj priskrbio brojne nagrade na međunarodnim fotoizložbama. Za njegove fotografije kritičari kažu da erotika ne govori samo o osjećajima, nego su to istovremeno odraz mentalne provokacije, klaustrofobije, voajerizma i subverzije. Inače, za one koji ne znaju, japanska riječ bukake često opisuje naglo prskanje ili prolijevanje. Sociolozi za bukkake kažu da je simbol grupnog silovanja kojem je jedini cilj ponižavanje i degradacija žena koje se promatraju kao objekti, a pornografska promocija tog pojma dio je ponižavajućeg rituala koji, uglavnom, znači da žena ne doživi orgazam.
Kritičari ističu kako “erotika viđena okom Stijepa Brbore ciljano ne govori o ženskoj (ili ljudskoj) ljepoti i čistoći, da je uloga te i takve erotike subverzivna i tematizira čovjeka kao životinju koja se ne može ukrotiti. Zaključak je kako je Brbora namjerno izložio crnobijele fotografije kako bi naglasio svoju umjetničku poruku prema kojoj je golo žensko tijelo u otvorenom urbanom prostoru simbol prljavštine, dekadencije i kontrasta kojim se ističe negativan utjecaj okoline na pojedinca te da je okolina ta koja prlja nevinost čistog ljudskog tijela. Iako Brborine fotorafije nagih fotomodela koji “zapišavaju urbani teritorij“ mogu šokirati, kritičari ukazuju kako su one samo “umjetnički alat“ i da ta golotinja ukazuje na devijantnost i klaustrofobiju suvremenog društva sputanog institucionalnim dogmama i simbolima prošlih vremena.
Gledano u tom kontekstu, Brborina izložba nameće i pitanje je li ovdje došlo do inverzije i jesu li žene-fotomodeli zapravo metafora osoba koje siluju grad- sredinu u kojoj ih je autor snimao? Šire gledano, fotomodele se može promatrati i kao turiste koji se, pohodeći izabranu sredinu, prema njoj odnose neprimjereno te urinirajući tamo gdje god im padne na pamet, zapravo “turistički siluju destinaciju“ i ne iskazuju ni trunke respekta?