JANJA VULETIĆ I MAROJE BRČIĆ Umjetničko putovanje inspirirano Mediteranom

Lijepi broj festivalske publike okupio se u Kneževom dvoru na nastupu mezzosopranistice Janje Vuletić i gitarista Maroja Brčića. Epidemiološke mjere, naravno, onemogućuju veću gužvu, ali, s obzirom na uvjete, možemo biti jako zadovoljni interesom publike za peti koncert na ovogodišnjim Igrama.

Janja Vuletić i Maroje Brčić priredili su program kakav se rijetko može čuti, pogotovo u jednoj večeri, a posebnost večeri naglasila je i jedna praizvedba. Pjesmice sa dna škrinje (Mare moja, dušo moja, Ninaj,ninaj, zlato moje, Savila se tuga oko mene, Oj,pitomi sokole) Zorana Juranića praizvedene su na početku drugog dijela večeri.

O novom djelu kao ni o skladatelju – a ovom prilikom ni o izvođačima – baš ništa nije pisalo u programskoj knjižici. Međutim, nazočnost Juranića te njegov osmijeh i zadovoljstvo dali su do znanja da je prazvedba u interpretaciji ovoga dua bila uspješna.

Večer su mahom ispunili ciklusi pjesama obojenih folklornim elementima koja potpisuju različiti skladatelji. Na početku Ravelove Pučke pjesme, zatim Dvije hebrejske pjesme i Pet grčkih pučkih pjesama istog skladatelja, a u drugom dijelu, osim Juranića, Sedam španjolskih pučkih pjesama M.de Falle.

Maroje Brčić je, za instrumentalne predahe, izveo Poklon učitelju (2o.capriccio iz ciklusa od 24 Caprichos de Goya M.Castelnuovo-Tedescija) i kao predzadnju skladbu Tri mala komada J.Rodriga. Budući da mnoge skladbe nisu u originalu pisane za ovaj sastav obrađivači su različiti autori, među njima i sam Brčić.

Uočljiva je bila uživljenost oba izvođača te pažljiva uigranost u agogičkim i svim drugim detaljima. Možda nam je u samom početku nedostajalo još veće predanosti i temperamenta – no nakratko- pa smo u ostatku večeri doživjeli veliku paletu različitih emocija. Sami naslovi pjesama – a bilo ih je preko dvadeset! – sugerirali su nam zaista različita raspoloženja i situacije.

Janja Vuletić je vrlo scenična, sugestivna i muzikalna, a izrazom lica i decentnim pokretima podcrtava različite sadržaje s dobrom mjerom. Brčić je, kao ravnopravni sudionik, bio na istoj umjetničkoj liniji, a posebno naglasimo njegovu izvedbu Rodrigovih skladbi.

Glazbeni dodatak je bio odgovor na dugotrajan pljesak. Pjesma I will give my love an apple B.Brittena nas je prošetala do tradicionalne Engleske i na lijep način zaokružila ovo umjetničko putovanje inspirirano Mediteranom.