U sklopu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u Dubrovačkim knjižnicama, povjesničarka književnosti, književna kritičarka, profesorica na Sveučilištu u Dubrovniku, doktorica znanosti Katja Bakija održala je u Znanstvenoj knjižnici predavanje "Ključna uloga Marulićeve Judite u stvaranju hrvatskog književnog i jezičnog identiteta”. Povod predavanja je 500. obljetnica od prvog tiskanja "Judite" Marka Marulića, a okupljene je najprije pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž.
- "Judita" je prvi umjetnički ep u hrvatskoj književnosti. Marko Marulić je inače pisao na tri jezika: na latinskom, talijanskom i hrvatskom, bio je u Europi poznat kao europski pisac i trebamo istaknuti da je veliki dio njegovog opusa, njegove ostavštine, oko četiri petine na latinskom jeziku. Bio je doista čitan i popularan latinist u Europi. Na talijanskom postoje nekoliko pisama, a "Judita" je zaista 'međaš' u hrvatskoj književnosti, ona je ključno djelo zbog kojeg Marulić zasluženo nosi laskavi naziv "otac hrvatske književnosti". Stvorio svoj ep na prijelazu iz srednjeg vijeka u renesansu na temelju glagoljaške književnosti i naših začinjavaca, a isto tako, kroz "Juditu" pokazuje svoje humanističko obrazovanje i poznavanje antičke književnosti tako da za njega možemo reći da je 'splitski Vergilije', to je jedan 'kršćansko-vergilijanski' ep u kojem on nasljeduje tu srednjovjekovnu poetiku, uzimajući starozavjetnu priču o Juditi, hrabroj udovici koja spašava svoj narod od opsade neprijateljske vojske.
- Pristupa joj renesansno, petrarkistički, posebno kad u svom djelu opisuje njeno ukrašavanje, pripremu prije nego što će krenuti u Holofernov šator. On je prikazuje kao jednu renesansnu ljepoticu odnosno oblači je na način kako su se oblačile splitske žene njegovog vremena odnosno po mletačkoj modi. Isto tako, u tom djelu je naglašena Marulićeva programatska aluzivnost jer on je kroz tu biblijsku priču htio biti aktualan i pružiti primjer svojim sugrađanima Splićanima, jer turska opasnost je tada vrlo recentna. Dakle, Turci su bili već kod Klisa i on je Juditu prikazao kao jednu snažnu ženu. Marulić ima još jedan ep na hrvatskom - "Suzana", ali "Juditom" je zapravo htio pokazati kako se treba suprotstaviti neprijateljskoj vojsci. On je pokazao da može na hrvatskom pisati onako kako su latinisti pisali na latinskom jeziku, a jelo je napisao na splitskoj čakavici svog vremena, istaknula je Bakija.
Konstatirala je predavačica kako su veze između Marka Marulića i Dubrovnika snažne.
U Dubrovniku se u knjižnici Franjevačkog samostana Male braće čuva se jedan od dva sačuvana prvotiska jer "Judita" je tiskana tri godine prije Marulićeve smrti, a 20 godina prvi put nakon što je napisana. Napisana je 1501., a tiskana 1521. i taj jedini i puno sačuvaniji primjerak nego onaj u Zadru čuva se u Franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku. Očito su ti rukopisi putovali, Marulić je imao jako veliku biblioteku, da bismo dali nekakve omjere, možemo reći da je on imao oko 2 tisuće naslova, a u tom trenutku je vatikanska biblioteka imala 6 tisuća naslova. Neke njegove knjige došle su i u Dubrovnik. O vrijednosti prvotiska "Judite" dovoljno govori činjenica da je, kad je tri dana zbog potreba jedne izložbe bila izvan samostana, bila osigurana na 100 tisuća eura iako je njena vrijednost neprocjenjiva. Franjevci isto tako čuvaju i prvotiske drugih izdanja, najprevođenije Marulićevo djelo 'De institutione...' odnosno "Pouke za dobar život po primjerima svetaca" i to je jedna od najprevođenijih knjiga uopće jednog hrvatskog autora, prevodila se čak i na japanski jezik. Zanimljivo je zbog jednog podatka: kad je Marulić spomenuo da je laž ponekad pogodna ili prihvatljiva da bi se spriječilo veće zlo, bila je na madridskom Indeksu prohibiranih knjiga i spaljena je u Sieni. Dakle, isto tako "O poniznosti i slavi Krista" je jedan Marulićev naslov koji je relativno nedavno pronađen kod franjevaca. Očito je Marulić u Dubrovniku bio čitan, ne samo kao humanist, nego i kao hrvatski pisac, rekla je predavačica.
Prokomentirala je Bakija nedavno predstavljanje suvremenog čitanja "Judite" čiju prilagodbu potpisuje skup znanstvenika s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
- Jako se lome koplje oko toga. Tek smo izašli iz onih sukoba oko kurikuluma: mogu li to učenici i studenti čitati... I sad se tu struka podijelila, teško je tu presuđivati. Imate predstavnike struke koji smatraju da je to neprihvatljivo jer napominju da je to isti jezik. Podsjetit ću samo da je to napravljeno i sa zbirkom „Pjesni ljuvene” Marina Držića, Luko Paljetak je prepjevao... Mislim da će vrijeme najbolje pokazati hoće li to doprinijeti interesu za "Juditu" i razumijevanju "Judite" i razumijevanju veličine Marka Marulića. Svakako, kad je godine 1521. u subotu, 13. kolovoza u Veneciji završio tiskanje prvog izdanja "Judite" Marka Marulića, Guglielmo da Fontanelo nije mogao slutiti da se u njegovim rukama nalazi djelo koje će utrti put književnosti cijele jedne nacije te odigrati ključnu ulogu u stvaranju hrvatskog književnog i jezičnog identiteta, kazala je Bakija poručivši kako je Marulić svojom "Juditom" označio početak hrvatske umjetničke književnosti.
U sklopu predavanja otvorena je i popratna izložba koju je priredila djelatnica Dubrovačkih knjižnica, Matija 'Tija' Nenadić. Rekla je par riječi o izložbi koja poseban naglasaka stavlja na Marulićevu "Juditu", a pojasnila je kako tom izložbom Dubrovačke knjižnice žele pokazati želju i volju da se priključe obilježavanju 500. obljetnice od prvog tiskanja "Judite". Isto tako, poručila je kako se izložbom htjelo pokazati više o Marulićevom liku, djelu i kontekstu u kojemu je stvarao s naglaskom kako se priličan broj knjiga, koje se mogu povezati s Marulićem, čuva i u Znanstvenoj knjižnici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....