Dubrovački slikar Lukša Peko predstavio je grafičko-pjesničku mapu pod nazivom "Marin Držić" kao još jedan važan obol obilježavanju 450. obljetnice smrti najvećeg hrvatskog komediografa - Marina Držića. Mapa sadrži ukupno 33 lista papira, od čega je na 12 listova papira tehnikom ofseta otisnuto 12 Držićevih pjesama, a na 12 listova papira tehnikom bakropisa i suhe igle 12 grafika. S obzirom na to da postoji samo 42 primjerka mape, vrijedno je djelo prezentirano javmosti u prostorijama Doma Marina Držića. Otisnute pjesme odabrao je akademik Luko Paljetak koji je, kao i povjesničar umjetnosti Marin Ivanović, napisao predgovor.
Ravnatelj DMD-a i urednik mape, Nikša Matić zahvalio je svima koji su sudjelovali u realizaciji projekta, a Ivanović je istaknuo kako su današnji umjetnici oni koji drže na životu velikog Marina Držića. Napomenuo je kako je Peko posljednju mapu izradio 1992.
- Ponudivši nam sada, nakon punih dvadest pet godina, svoja snoviđenja, Držićevim stihovima opisanog nebeskog Dubrovnika u kojemu se ljubav otkriva u mnogim svojim oblicima, ponovno imamo priliku upoznati ovog majstora grafičkih tehnika i discipliniranog meštra čije su ruke crne od grafičke boje i čvrste od stiskanja grafičke prese. Sazdavši taj idealni Grad i davši mu, poput negromanta, duh koji je sposoban stvarati, Peko je prošao Držićevim stazama i dao nam pravu vrijednost ovog posebnog izdanja, ove mape. Ona leži prvenstveno u grafikama koje se prvi i jedini put objavljuju ovdje u ograničenom broju primjeraka. Nije, dakle, riječ o ilustriranju Vidrinih ljubavnih uzdaha, nego o prvi put stvorenom ambijentu u kojemu stihovi nalaze plodno tlo za produljenje svoga života kroz maštu drugih umjetnika. Peko je izgradio prostor Držićevih riječi. To je likovno obilje, udruženo sa stihovima zanosa, stvorilo cjelinu koja je, kako kaže Wertheimer, veća od zbroja svojih dijelova; ona je idealna i nesavršena, mirna i dinamična, karnalna i metafizička, zapisao je Ivanović.
Peko je uz riječi zahvale vrlo duhovito ispričao pozadinu nastanka mape. Kako je nije mogao raditi u vlastitom ateljeu, mapu je radio doma. Iskoristio je kuhinju te malu prostoriju, tinel, od kojeg je napravio grafičku radionicu. Zahvalio je supruzi na strpljenju i na tome što mu je takoreći ustupila kuhinju! Svojim živopisnim pripovijedanjem lijepo je nasmijao okupljene. bLu