Prošle je godine iz tiska izašla knjiga „Mudrosnice“ Mara Jovića. Riječ je o Jovićevoj jedanaestoj knjizi čiji je urednik akademik Luko Paljetak. Inače, autor piše od najranijih dana. Tako je u osnovnoj školi napisao igrokaz „Igra mikrofona“, glumio je u brojnim predstavama i završio osnovnu glazbenu školu.
Književna i financijska podrška
Prve literarne radove objavio je u listovima „Gregal“, „Gospa“ i „Glas koncila“, kasnije je svoje radove objavljivao u tjedniku „Hrvatsko slovo“. Dosad je objavio zbirku pjesama „Strah“, „Uglazbljena noć“, „Dubrovnik u stihu i fotografiji“; poeme „Gradski kamen“, „Križni put - Grad“, „Sveti Nikola“, zbirku eseja „Međugorje - Gospin poziv“ te dramske tekstove „Dum Marin“, „Obitelj“ i „Božićna priča“. Redatelj je i scenarist dokumentarnih filmova „Međugorska svjetla“ i „Noć molitve“ te dobitnik dvadesetak nagrada. Svaka ga veseli, a nagrade su mu „potvrda minulog rada, a služe kao odskočna daska za nove izazove“.
Također, dugogodišnji je član dubrovačkog ogranka Matice hrvatske za koju smatra da na čelu sa Slavicom Stojan radi dobar posao te se zauzima kako bi se „riječ približila čovjeku“. Jović radi u Pomorskom muzeju kao čuvar, hvali ekipu s posla, opisuje je kao pravu 'klapu'. Pohvalio je i dosadašnje ravnateljice Dubrovačkih muzeja Vedranu Gjukić-Bender te Pavicu Vilać, a dodaje kako je ustanova u dobrim rukama aktualne ravnateljice Julijane Antić Brautović. „Mudrosnice“ su bile i financijski pothvat.
- Ova knjiga, kao i neke prethodne, tiskane su u vlastitoj nakladi. Nije lako, ali moram naglasiti kako mi je uvelike pomogao brat, grafički dizajner Boris Jović koji je napravio pripremu ove i svih mojih ranijih knjiga. Čovjek koji je svo vrijeme mojeg književnog izričaja bdio nad mojim knjigama i bio urednik mojih knjiga jest gospar Luko Paljetak kojemu sam izrazito zahvalan. Iznimno sam zahvalan i gospođama Miri Muhoberac i Katji Bakiji koje su uvijek bile tu kad bi zatrebala književna podrška. Zahvalio bih i Gradu Dubrovniku koji je pokazao da zna pripomoći kad je potpora potrebna, naglašava Jović.
Više o ovoj zbirci poslovica rekao je i sam autor.
- ”Mudrosnice” je knjiga od 80-ak kratkih poslovica koje smo nazvali ”mudrosnicama”. Nastajala je kroz tri do četiri mjeseca gdje bih nakon podrobnijeg razmišljanja i kontemplacije stvarao poslovice koje se nižu u rimi. Inače, sam sadržaj poslovica je životni i socijalni. Neke se poslovice zovu ”Žena”, ”Dan”, ”Uspjeh”... Ono što me okružuje, dolazilo mi je u mislima i razvijao sam to kroz poslovice koje su u jednoj rečenici koja se sama u sebi rimuje, ali sam uz poslovicu napisao i objašnjenje na A4-formatu. Dakle, prvo ide poslovica u jednoj rečenici, a onda ide objašnjenje koje je, prije svega, esejistički i koje je namijenjeno onome kome poslovica na prvu nije jasna, otkrio je Jović.
Pojasnio je i svoj stvaralački proces.
- Spontano bi me uhvatila inspiracija, recimo, kad bih imao nešto više vremena onda bih razmišljao o, primjerice, ljubavi... Onda bih razmišljao što bih mogao napisati o ljubavi, kakvu rimu, poslovicu, kakav zaključak. Nakon podrobnijeg razmišljanja, to dođe samo od sebe i ja bih sve bacio na papir te uz to napisao i objašnjenje, kazao je Jović i objasnio kako nema nekog autora poslovica koji ga posebno inspirira.
Rima je 'usađena'
No, ipak postoji nešto što ga pokreće. Priznao je kako je gledao Knjige mudrosti iz Biblije, a čitao je i neke pisce poslovica, na primjer Mariju Tereziju, što mu je iznova davalo ideju, lajtmotiv što da napravi i što da piše.
- Veliki utjecaj na moje društveno djelovanje, a pogotovo umjetničko, imao je moj dundo Tonko Jović. On bi kao dugogodišnji urednik na Hrvatskoj televiziji dolazio u Dubrovnik snimati dokumentarce, pa bi tom prilikom dolazio i u nas doma. Tu bi se pričalo o ljudima u umjetnosti i svim onim koji su zadužili Grad. U razgovoru s Tonkom sam spoznavao i upoznavao sve ljepote umjetnosti. A književni uzori osim gospara Luka Paljetka jesu i Tin Ujević, kao i August Šenoa koji me je "kupio" sa svojom pjesmom "Budi svoj", priča sugovornik.
Dok mnogima pada teško, skoro pa nemoguće, izraziti se u samo jednoj rečenici, ovom mladom Dubrovčaninu to ne predstavlja nesavladiv izazov.
- Budući da sam već pisao poeziju i drame, rima mi je nekako usađena, samo sam je formulirao i obradio u jednoj rečenici kao poslovicu. Normalno, za napisati poslovicu treba ti malo veći materijal, ali treba to sve sažeti, staviti u jednu poslovicu da sliči na nešto i bude misaono. To mi se tako događalo, pisao sam to, skupilo se, govori Jović.
Ambicije i želja za neka buduća vremena ne manjka.
- Želja mi je u budućnosti predstaviti sva moja književna djela koja sad leže u ladici. To su većinom dramska djela, te i dokumentarni filmovi čije scenarije čuvam na sigurnom, a tiču se Dubrovnika i njegovih ljepota. Volio bih naglasiti kako, kad živiš u Gradu, unutar zidina, uvijek si spreman napraviti korak naprijed, bilo u umjetnosti, sportu ili nečem drugom. U ovoj svojoj knjizi „Mudrosnice“ koju kanimo predstaviti u proljeće prepuštam čitatelju priliku za razmišljanje o svakoj mojoj napisanoj poslovici ponaosob. Ne bih sad izdvajao niti jednu posebno, ali jedna mi je posebno prirasla srcu, a glasi: "Ljubav se prepoznaje po odricanju i križu, njene ruke te ako se predaš, do nakraj svijeta stižu". Ljubav je moto svih dobronamjernih ljudi, a ja laskam sebi da sam i ja takav, zaključuje Jović.
