Poznati dubrovački profesor, pisac i kulturni povjesničar Tomislav Kuljiš preminuo je noćas u Velikoj Gorici. Riječ je o profesoru književnosti koji je diplomirao južnoslavenske jezike i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1956. giodine te povijest umjetnosti na zadarskome Sveučilištu 1983. godine. Magistrirao na poslijediplomskom studiju Zagrebačkoga sveučilišta u Dubrovniku 1977. godine na temu "Likovni elementi u djelu Ivana Gundulića".
Predavao je u školama u Cavtatu od 1956. te Dubrovniku od 1963. godine sve do umirovljenja 1996. godine. Za života je objavio knjigu o hrvatsko- srpskim jezičnim prijeporima, lošim primjerima iz suvremenoga razgovornoga jezika i dobrima iz djela dubrovačkih književnika, a "Jezik naš hrvatski" dijelom je tiskan u našem "Dubrovačkom vjesniku" 1993. godine.
Profesor Kuljiš je i autor romana o Domovinskom ratu u Dubrovniku ("Vila klicati neće"), u kojem je dokumentarnu građu prepleo s vlastitim dnevničkim zapiscima, te monografije o Sorkočevićevom ljetnikovcu na Lapadu ("Mleci" na Lapadu) u kojoj je obradio njegov nastanak, značenje, preinake i novu namjenu. Autor je i zbirke zavičajno situiranih novela o sudbinama obilježenima komunističkim ideološkim pritiscima ("Vjetar ide za suncem"), a tijekom plodnog života piše eseje o Gunduliću te prozu u časopisima "Forum" (1989, 2003), "Dubrovnik" (1990–91, 2001) i "Literat" (2010, 2012–13) gdje je neko vrijeme i suurednik. Također, uredio je spomenicu "Gimnazija ponovljena" (Dubrovnik 1996) a suosnivač je i Društva dubrovačkih pisaca 2009. godine.
Iz njega su ostala djela "Jezik naš hrvatski ovdje i sada" (Dubrovnik 1994.); "Vila klicati neće" (Dubrovnik 1999.); »Mleci« na Lapadu – ljetnikovac Paska Frana Sorkočevića" (Dubrovnik 2002.); "Vjetar ide za suncem" (Zadar 2005.).