Predstavljena knjiga Antuna Karamana ‘Ivo Dulčić - korifej hrvatske moderne sakralne umjetnosti‘, Kapović: ‘Radimo na tome da više od 400 djela gospara Iva vratimo u Grad!‘

U organizaciji dubrovačkog Ogranka Matice hrvatske i Društva prijatelja dubrovačke starine predstavljena je u Studentskom domu knjiga Ivo Dulčić - korifej hrvatske moderne sakralne umjetnosti Antuna Karamana. Uz autora, u predstavljanju su sudjelovali recenzent Milan Bešlić te Iris Lobaš Kukavičić.

Monika Grdiša Asić iz Matice pozdravila je okupljene te je naglasila kako je knjiga zahvaljujući pomoći Grada Dubrovnika ugledala svjetlo dana, a pročelnica Upravnog odjela za kulturu Julijana Antić Brautović dodala je kako je Grad Dubrovnik prepoznao vrijednost i važnost publikacije. Kao bivša studentica profesora Karamana, napomenula je kako je autor knjige odgojio niz generacija studenata kako zavoljeti dubrovačku baštinu. 

- Monografija je još jedna potvrda predanog znanstvenog i stručnog rada profesora Karamana koji traje desetljećima a koji inspirira sve nas koji u ovom gradu živimo. Nevjerojatna je njegova količina ljubavi i predanosti prema našoj kulturnoj baštini. Grad Dubrovnik uvijek s ponosom podupire projekte koje valoriziraju dubrovačku baštinu. Profesore, hvala Vam na svemu što ste učinili za dubrovačku baštinu i za generacije studenata, a monografiji želim dugi život prema čitateljima, istraživačima i zaljubljenicima u umjetnost i baštinu, poručila je Antić Brautović.

Predsjednik DPDS-a Maro Kapović podsjetio je kako je Karaman dugogodišnji i jedan od istaknutijih članova Društva. Nazvao je knjigu velebnom te, prema njegovim riječima, uopće nije bilo dileme da DPDS podrži njezino tiskanje.

- Kao dijete Lapada mogu reći da me Dulčić prvi put dočekao u Crkvi sv. Mihajla Posljednjom večerom, u Osnovnoj školi Lapad Suncem znanja, a onda dalje kroz putovanja po Crnoj Gori, u Kotoru ili u Budvi, zastaneš i diviš se čovjeku koji je to napravio a koji je iz Dubrovnika, Lapada. Isto tako i kroz Bosnu: od Kreševa, Sarajeva, Banja Luke... To su fantastični radovi! S ponosom mogu reći da u Zagrebu postoji velika zbirka sačuvanih djela, od crteža, djela... Dio je to ostavštine od pokojne supruge, a ponuđena je Umjetničkoj galeriji Dubrovnik na otkup. Cijena je vrlo visoka, a u fazi smo da se kompletna zbirka otkupi, naravno, ako se zadovolje svi parametri, pravne stvari, da trenutni vlasnik može dokazati da je to sve njegovo. Zbirka će se vratiti u Dubrovnik, a u Društvu smo već dali radni naslov tom pothvatu: "Dulčić se vraća doma". Onda će možda izaći neki novi rad kao što je ova knjiga! Preko 400 djelâ gospara Iva vratiti u Dubrovnik bilo bi nešto fantastično, komentirao je Kapović.

Predsjednica dubrovačkog Ogranka Matice hrvatske Ivana Grkeš Tošović zahvalila je Karamanu na povjerenju, a otkrila je da je posao oko knjige odrađen "ekstremno brzo". Potom je pročitala dio svog Pogovora koji je objavljen u izdanju.

- Knjiga koja je pred nama nije samo pregled i interpretacija umjetničkog opusa. Ona predstavlja svjedočanstvo o trajnosti kulturnih vrijednosti koje nadilaze trenutak vlastitog nastanka. Dulčićeva djela, osobito ona sakralne tematike, podsjećaju na to da je umjetnost prostor susreta estetike, filozofije i duhovnosti Izrasta iz intimnog izraza samog umjetnika, sazrijevajući prema zajedničkom društvenom identitetu. U tom smislu ovo djelo ima i šire značenje. Sustavno valorizirajući Dulčićeva sakralna djela, autor doprinosi boljem razumijevanju iznimno važnog segmenta hrvatske kulturne baštine. Istodobno nas upozorava da ne smijemo upasti u zamku da takvo djelo promatramo kao ostatak prošlosti, nego kao vitalni integrativan dio našega kulturnog pamćenja. Nova monografija dr. sc. Antuna Karamana je, stoga, vrijedan doprinos nastojanju da Iva Dulčića iznova susretnemo, svjesni njegove neprolazne umjetničke i kulturne vrijednosti. Riječ je o ostvarenju koje je mnogo više od znanstvenog priloga poznavanja sakralnog opusa jednoga od najvažnijih hrvatskih slikara 2.0 stoljeća. Ona je vrijedan podsjetnik na duboku povezanost umjetnosti vjere i kulturne baštine. Njezinim čitanjem ne otkrivamo samo Dulčića nego čitav kontekst vremena, prostora, tradicija kojima neupitno pripadamo, napisala je Grkeš Tošović.

Bešlić je naveo kako je izdanje najcjelovitiji dokument o najvažnijem hrvatskom slikaru sakralnog nadahnuća i sakralne provenijencije.

- Najbolji poznavatelj tog opusa je Antun Karaman. Prvi monografski u Hrvatskoj Iva Dulčića 1988. predstavio je Antun Karaman. Autor je kroz cijelu karijeru upotpunjavao i usustavio svoje znanje o Dulčiću tako da se može prepoznati da je djelo obradio u njegovoj cjelovitosti, knjiga je metodologijski čvrsto strukturirana, ima u sebi kontekst, kroz sumu je Karaman kronološkom linijom apostrofirao ona djela koja su nastala kroz vremenska razdoblja, vide se morfološke mutacije ili oscilacije koje je Dulčić razvijao... Naglasio je da riječ o slikaru vrhunskog slikarskog znanja i umijeća. Jako je važno da se Karaman te činjenice dohvatio i da je elaborirao. Knjiga je od iznimne važnosti, na nju će se pozivati... Knjiga daje opis, ona dokumentira djela, ona je izvor informacija, sređena je dokumentacija, ona je usustavila opus i osvijestila nas čitače da za tom knjigom treba posegnuti, ona je dosad jedini pouzdani izvor što to Dulčićeva sakralna umjetnost jest. Knjiga ima širi kontekst, analizu, raščlambu njegovog izričaja po njegovim slikarskim i likovnim vrijednostima. To je ova knjiga učvrstila i dokumentirala. S ovom prvom knjigom iz 1988. i ovom drugom imamo Karamanovog dvotomnog Dulčića, čestitam Tonko! - izjavio je Bešlić.

Lobaš Kukavičić je mišljenja da je knjiga sadržajna i genijalno dizajnirana.

- Dulčić svojim djelima nadilazi nacionalne okvire, možemo ga slobodno svrstati među svjetskom elitom umjetnika. On je naš Lapađanin, Dubrovčanin i većina nas je odrasla uz njega, on je dio našeg vizualnog pejzaža, odrasli smo s njim i gledamo ga kao svoga. Tema moje doktorske disertacije bila je ista kao ova knjiga, žao mi je što ga nisam osobno imala prilike upoznati, ali kroz istraživanje sam stvorila svoj osobni dijalog s Dulčićem. Jedan rad mi je poseban, nalazi se u Franjevačkoj crkvi sv. Franja na Kaptolu, to je spjev svetog Franje Asiškog, radi se o 16 monumentalnih vitraja gdje je Dulčić likovno otpjevao Spjev brata Sunca. Kao slikaricu me uvijek zanimalo kako dolazi do stvaranja rada... Njegov unutarnji poticaj za stvaranje nije bio samo estetski, to je bio njegov život, bez toga nije mogao funkcionirati! Njegovo stvaralaštvo, njegov čin stvaranja je njegova molitva i to se u njegovim radovima točno osjeća, ta njegova likovna i osobna molitva upravo vrhunac doživljava u crkvi na Kaptolu.

 

- Meni se čini da je cijeli sakralni opus jedan njegov duhovni put i trag koji je ostavio za sobom i zato ova monografija nadilazi klasični pregled radova, dokumentiranje, a zahvaljujući predanim i sustavnim radom Antuna Karamana imamo sveobuhvatan pristup sakralnom djelu Iva Dulčića koje je razasuto diljem velikog broja crkava, gradova i država. Ovo je baština koju nam gospar Tonko ostavlja: na jednom mjestu imamo cijeli opus stavljen u impresivnu knjigu. Nije da ona samo dokumentira njegov rad, autor je došao do detalja, opisao je Dulčićeve radove, ovo je duhovna i kulturna baština koju nam je gospar Tonko ostavio! Knjiga je pitka, sveobuhvatna i duboka!

Preporučila bi svima da je imate i pročitate, lijepo je dizajnirana a naš kolega Nedim Meco je to izvrsno napravio! Antun Karamana je krenuo u svoju znanstvenu djelatnost s Dulčićem, a pričali smo prije predstavljanja i uvjeren je da će je s Dulčićem i završiti, bili su prijatelji i družili su se i na tome mu zavidim, ali njegovi umirovljenički dani su sve, samo nisu mirni. Ova knjiga sigurno nije nešto čime će Antun Karaman završiti svoju znanstvenu djelatnost, ne bih se uopće iznenadila da se još jednom ovako okupimo na predstavljanju još jedne ovako vrijedne znanstvene publikacije, dodala je Lobaš Kukavičić.

Karaman je zahvalio Gradu Dubrovniku, Društvu prijatelja dubrovačke starine i Ogranku Matice hrvatske u Dubrovniku. Zahvalio je Nedimu Mecu kojemu je danas rođendan, a zahvalio je svim fotografima, posebno Mihu Skvrci. Ispričao je kako je prvu veliku izložbu u Umjetničkoj galeriji imao početkom 1970-ih, a kako su izložbu imali upravo Frano Kršinić i Ivo Dulčić i tad je došao prvi put u kontakt sa slikarom. Priznao je da, bez obzira čime se bavio, stalno mu je Dulčić ‘pulsirao‘ u malom mozgu. Kad je objavio prvo monografsko izdanje o Dulčiću krajem 1980-ih godina, dobio je kritiku da nije dovoljno obradio sakralnu umjetnost.

- Otad do danas je više puta pisano o Dulčiću, međutim, nitko dosad nije sakralnu umjetnost sagledao kao cjelinu. Njegov opus na Kaptolu je vrhunski umjetnički uradak. Spjev brata Sunca je duhovna i emotivna molitva Iva za sebe i za druge. Posebno je važno da tu nije zanijekao sebe, radio je sakralnu umjetnost kao da radi profanu umjetnost. Bilo mu je svejedno slika li Krista ili Beba Burina s mandolinom, jednako je pristupio. To je ogroman opus, nabrojio sam 327 kataloških brojeva do njegove smrti i još ih je 17 nakon njegovog odlaska! Pogledajte njegove prozore u Sarajevu, Banja Luci... Možda će netko reći da je to malo, ali to su sve veliki prozori, nadilaze bilo koju sliku štafelajnog tipa! Dulčić je vrhunski slikar, moderni likovni izraz uspio je transponirati na vlastiti način i u tematiku koja je inače zbog sadržajnih komponenti možda trebala jednostavnije sadržaje. Bilo je šteta taj opus ne objediniti, staviti ga u kontekst vremena, slikarskih mijena, drago mi je da sam uspio dovršiti tu knjigu. Bilo bi mi žao da nisam s obzirom na to da sam više od 55 godina u kontaktu sa samim slikarom koji mi je kao čovjek bio izvrstan mentor. Bio je u materijalnom smislu skroman čovjek, a u duhovnom svjetlu je bio toliko bogat da si svaki njegov potez mogao upiti, nešto naučiti. Hvala svima koji su pripomogli da ova knjiga izađe, da nije bilo Ogranka Matice hrvatske, knjiga bi još negdje bila pripremni materijal! Hvala vam svima što ste došli, hvala predstavljačima, recenzentima... I, ako možete – pročitajte, zaključio je Karaman.