U Splitu je u nedjelju 17. ožujka 2024. nakon duge bolesti u 68. godini preminuo akademik Radoslav Tomić, povjesničar umjetnosti i jedan od naših vodećih stručnjaka za umjetnost baroka. Akademik Tomić bio je rođen 1. ožujka 1957. godine u Splitu u kojemu je završio niže i srednje obrazovanje, a povijest umjetnosti i komparativnu književnost diplomirao je 1982. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Nakon studija kratko je radio kao kustos u Muzeju grada Splita (1983.‒1986.), da bi potom od 1986. do 1998. godine bio zaposlen u službi zaštite spomenika u Splitu (u nekadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture, danas Konzervatorskom odjelu) kao konzervator. Od 1998. godine bio je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje je od 2011. godine znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti (Razred za likovne umjetnosti) izabran je 2004. godine, a za redovitoga člana u svibnju 2010. godine. Od 2023. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu. Od 1997. predavao je Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru, a od 1999. godine bio je predavač i na postdiplomskom studiju na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bio je dugogodišnjim savjetnikom Restauratorskih radionica Hrvatskoga restauratorskoga zavoda u Splitu, Dubrovniku i Zadru, objavljeno je na stranicama Dubrovačke biskupije.
Akademik Tomić je kao konzervator i kao istraživač obišao praktički sve dijelove Dalmacije, Dubrovnika i Boke Kotorske stekavši odličan uvid u umjetničke pojave, naravno, u prvome redu umjetnine od 15. do 19. stoljeća, što je predstavljalo osnov njegova znanstvenoga interesa. Teško je i nabrojati brojna predavanja, izložbe, tribine, članke i knjige koje je organizirao, napisao, potaknuo ili u njima sudjelovao, uvijek s velikim interesom i s neizmjernom ljubavlju prema temi koju obrađuje te prema hrvatskoj kulturnoj baštini u cjelini. Intelektualna širina, poznavanje literature i komparativnih primjera, ali isto tako i domaćega terena s konkretnim spomenicima doprinosili su dobrome uvidu u pitanja koja je izučavao i novim zaključcima kojima je obogatio struku.
Pokojni Radoslav Tomić bio je na više načina povezan i s našim gradom i našom biskupijom. U Dubrovnik je rado i često dolazio, obilazio njegove crkve, kapelice, samostane i muzeje te s veseljem pratio svako novo otkriće, raspitivao se za tijek restauratorskih postupaka, upozoravao na stanje umjetnina, ukazivao na važnost kako onih poznatih tako i onih manje poznatih, održavao kontakte sa svojim kolegama, ali i s restauratorima, konzervatorima i svećenicima koji svaki na svoj način skrbe o kulturnoj baštini i spomenicima koji su im povjereni, navodi u svom tekstu Ivan Viđen.
Kao član istraživačkoga tima od strane Instituta za povijest umjetnosti i član uredništva sudjelovao je, između ostaloga, i u pripremi monumentalne monografije o katedrali Gospe Velike (2013.-14.) te potom i monografije o Zbornoj crkvi sv. Vlaha (2015.-17.) i bio recenzent zbornika radova o obnovi iste crkve (2018.). U sklopu manifestacije "Kršćansko lice kulture" u ožujku 2021. godine održao je zapaženo predavanje "Sveti Josip u umjetnosti Dubrovnika i okolice od 16. do 18. stoljeća", a sudjelovao je kao izlagač i na Okruglome stolu o povijesti i obnovi Biskupske palače (Palače Sorkočević) u Dubrovniku u travnju 2022. godine. Posljednji njegov javni nastup u Dubrovniku bio je upravo u organizaciji Dubrovačke biskupije prije godinu dana kada mu je predstavljena sintezna knjiga "Znakovi identiteta – sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovniku" čiji naslov najbolje ocrtava sakralne teme kojima se bavio.