RAVNATELJICA DRŽAVNOG ARHIVA U DUBROVNIKU NIKOLINA POZNIAK Koronakriza definitivno je usporila naš rad, ali ne i zaustavila

Ove godine je 100. obljetnica otkad je Državni arhiv u Dubrovniku počeo djelovati kao samostalna ustanova. Bio je to dovoljan povod za razgovor s ravnateljicom Nikolinom Pozniak.

ELEMENT TRAJNOSTI

Jeste li pripremali neku izložbu ili prigodni program za stogodišnjicu, kako kao ravnateljica ustanove gledate na ovu obljetnicu?
Stota obljetnica Državnog arhiva u Dubrovniku kao samostalne ustanove izuzetno je važan jubilej koji dokazuje upravo jedan kvalitetan kontinuitet rada. Rekla bih da predstavlja jedan od elemenata „trajnosti“. Ovo je godina kad obilježavamo sto godina arhivske ustanove koja se 1920. odvojila od dubrovačkog Kotarskog poglavarstva. O sudbini koja se dogodila Dubrovačkoj Republici možemo opširnije u nekom tematskom razgovoru budući da zbog situacije s epidemijom, koja nam se dogodila, nismo mogli ostvariti planirane otvorene i interaktivne znanstvene skupove i predstavljanja teme širem zainteresiranom pučanstvu grada. Planirali smo nekoliko tematskih skupova s uvaženim gostima i korisnicima našeg gradiva, ali nadam se da će uskoro ponovno biti prilike jer bismo htjeli posebno obilježiti 1000 godina od prvog dokumenta, tj. najstarije sačuvane isprave pape Benedikta VIII. iz 1022. upućene dubrovačkom nadbiskupu Vitalu.

Tonći Plazibat/CROPIX

Moram naglasiti da kultura i djelovanje, način i organizacija rada i odnosa prema radu predstavlja svakako naš dubrovački, ali i hrvatski identitet. Kultura se ne može kupiti, za nju ili imaš ili nemaš osjećaj. Kulturu ne možemo valorizirati novcem i svatko tko je gleda kroz filter profitabilnosti apsolutno ne pripada intelektualnom krugu kulture, poznavanja nasljeđa i prenošenja istih vrijednosti.

Mogu reći da smo posljednje dvije godine pokušali upravo raditi na prepoznatljivosti Državnog arhiva u Dubrovniku kako lokalno tako i nacionalno, „izaći“ pred javnost i predstaviti naš rad i bogatstvo o kojem skrbimo. Prošle godine napravili smo prekrasnu izložbu za Noć muzeja, a to je trajni postav „51.2 po mjeri Orlanda“, ove godine to je bila izložba „Sponza 1520.-2020.“ s osvrtom na sva rješenja arhitekture u vidu gradnje i dogradnje palače Sponza. Moram posebno istaknuti naše autorske izložbe „Jug- priča s Danača“ i „Kupanje i kupališta u Dubrovniku nakon II. svjetskog rata“ kojim smo na temelju arhivskih dokumenata pokušali našim sugrađanima približiti bogatstvo zapisa i fotodokumentarij.



Naše Stručno vijeće zaista predano radi, uvijek se predlažu nove ideje i inicijative i moram naglasiti da imamo kvalitetnu sinergiju u radu, te da smo pravi tim. Uključili smo se u manifestaciju Kliofest, pa su naši sugrađani mogli sudjelovati na kvalitetnom predavanju - crtica iz povijesti - koje smo organizirali u našoj čitaonici.

U idućoj godini Državni arhiv u Dubrovniku priključuje se novoj programskoj ideji povezivanja arhiva u Zadru, Šibeniku i Splitu pa izdajemo, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija, prvi stručni časopis pod nazivom „Vjesnik dalmatinskih arhiva“, koji će, vjerujem, biti i javno predstavljen ako epidemiološke prilike dozvole.



S kojim se izazovima danas susrećete, često se spominje nedostatak radne snage?! Također, možete li potvrditi ili opovrgnuti navod kako dio građe iz vremena Austro-Ugarske u Sponzi čeka obradu?
Što se tiče kadra, naravno da bismo voljeli da nas ima više, s obzirom da osim izdavačke i promidžbene, te izložbene djelatnosti, naša primarna zadaće jest skrb o trajnom arhivskom gradivu, zaprimanju gradiva od stvaratelja i sređivanje fondova i zbirki. To je jedan vrlo kompleksan, predan i zahtjevan posao koji se obavlja prema arhivskim načelima i standardima. Voditelji Odjela sa svojim tehničarima imaju izuzetnu suradnju, pa i potkapacitirani s obzirom na količinu i zahtjevnost gradiva, obavljamo sve bez greške. Gradivo austrijske uprave (1815.-1918.) svakako predstavlja najveći izazov, budući da je u najlošijem stanju, ali svakako je unutar organizacijskog plana sređivanja i tehničkog opremanja.

Jeste li u potpunosti iskoristili nove prostore Arhiva u bivšoj Vojarni? Koliko je i koje građe pohranjeno u prostoru Sponze, a što i koliko u novim prostorima? Je li završio njezin prijenos?
Prostori u novoj zgradi u Gružu permanentno se pune gradivom koje će se smještati u nova spremišta. To nije proces ad hoc rješenjem, većina našeg gradiva morala je proći kroz komoru za fumigaciju gradiva što nam je usporilo proces selidbe, prekartonirati ga, popisati i spremiti u nove kompaktuse. Već smo na pola puta prijenosa planiranog gradiva koje iz Sponze seli u Gruž. U Sponzi trajno ostaje gradivo arhiva Dubrovačke Republike i ostatak gradiva do 1945. Planom rada obveza nam je preuzeti u idućoj godini gradivo Suda, te ostalih kategoriziranih stvaratelja po prioritetnoj listi.



DOSLJEDNOST I DOSTUPNOST

Koliko je koronakriza utjecala i još utječe na djelatnosti Arhiva?
Kao i u svakom kolektivu tako je koronakriza utjecala i na naš rad, pogotovo u dijelu kada smo slijedeći Upute morali biti podijeljeni u timove i izbjegavati boravak u istom prostoru. U našem poslu to je dosta teško jer je arhivski rad ujedno i timski rad. Još uvijek smo u oprezu, ali posao se redovito obavlja, rukavice i maske naša su svakodnevica bile i prije koronakrize zbog prirode posla, arhivske prašine, nametnika i sl. Nedavno smo imali novi prijenos gradiva iz Sponze u prostore nove zgrade arhiva u Gružu pa mogu zaključiti da je koronakriza definitivno usporila naš rad, ali ne i zaustavila.

Na polovici ste mandata, što namjeravate napraviti do kraja, koja je Vaša vizija Arhiva?
Tako je, pola mandata je prošlo, izuzetno sam zadovoljna načinom na koji smo „okrenuli kolo“. Kako sam odmah na početku rekla, misija i cilj mi je unaprijediti rad ustanove, ubrzati procese rada, intenzivirati digitalizaciju kao redovan segment u radu, napraviti ga prepoznatljivim. Unatoč tome što smo specifični, ne znači da u 21.st. ne moramo biti zanimljivi. Htjeli smo „ući“ u svačiji dom, pa smo tako otvorili društvene mreže za sve koje zanimamo, približiti se mladima, pa nas možete pronaći i na Facebooku i Instagramu. Svoj rad temeljim na dosljednosti i dostupnosti u svakom trenutku, stvaranju novih ideja i realizaciji istih. Moram reći da smo puno pohvala u radu dobili kao radni kolektiv i od naših kolega iz drugih hrvatskih arhiva i od naših sugrađana, što posebno poštujem i cijenim i zbog sebe i kolega koji to uistinu zaslužuju. Upravo smo u postupku izrade Projektne dokumentacije za obnovu palače Sponze, pa bih taj momenat, ako obnova počne, izdvojila kao krunu moga zalaganja i rada za kraj mandata.