"Dubrovačka podružnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje obratila se dum Marinu Držiću kako bismo čuli njegov komentar u vezi s donošenjem srbijanskoga zakona o kulturnom nasljeđu u kojem se svojataju i njegova djela.
Njegovu izjavu prenosimo u cijelosti:
„Trijeba je sad rijeti kako me uvelike disperava kvantitat nečiviltati kojom se tratava naša kvestijon od jezika. Što im to okora? Ali scijene da će njihovi usilovani i usioni argumenti veramente persvadat i sedukat ljude nazbilj, ljude od šijence, ljude što imaju inđenja. Inkvjetani smo zadosta tijem svijem, ma nećemo zgučulavat.
Ne imam intencijon konvinkat one ljude nahvao štono im šijenca nije bliza… Ne može se istinom konvinkat neko ko veritat ne ljubi, ali ona je od velike importance ondi gdje je nagrđena.
Oponjat ću sve laži jer nije lašnje stvari neg li oponjat ono čega nije! I neću se puštit tiranidžat od nikoga, jer bi to imalo rijet da tradiškavam i sve naše dične i uzmnožne pisce. Možemo imađinat da nam invidijaju, ma to ne hoće rijet da ćemo čedat svoje.
Dubrovčani jesu skladni, jerbo odvazda nijesu mahniti, ma znaju dobro što je to libertat i kako se ona čuva. Poradi tega što nijesu imali pisaca u brijeme u koje mi hi imasmo, danaske ne imaju škropula rijeti da su naški pisci njihovijem jezikom verse skladali.
Ajme skandao, u jednu riječ."
U neformalnom razgovoru dum Marin nam je još dodao da „i pijavica ljubi krv čovječju, ali mu dušu vadi", s čime smo se, naravno, složili", stoji na Facebook stranici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.