Pjesniku Stanku Krnjiću uručena je danas u Slavonskom Brodu Nagrada "Dragutin Tadijanović" koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) za najbolju zbirku pjesama. Svečana dodjela nagrade održana je u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića u sklopu manifestacije Tadijine jeseni.
Prosudbeno povjerenstvo u obrazloženju odluke o dodjeli nagrade, a koje potpisuje akademik Zvonimir Mrkonjić navodi i slijedeće:
- Stanko Krnjić ima smjelost: pisati kao da nitko prije njega nije pisao pjesme. Takvu je možda imao još samo Tadijanović. Biti pjesnik možda je samo usuditi se biti običan a da toga nije svjestan, što nije lako ako se imaju na u umu olakotnosti i zamame moderne uljudbe... Krnjić prekoračuje prag između poezije i metapoezije. Time se on udaljuje od poezije neposrednosti: poezija je sve u različitim registrima njegove znatiželje koju uspijeva iskazati. Poezija je spoznaja mjesta gdje živi njegov narod: Mi smo narod bez domovine, a prognani nismo. Skupni izraz za Krnjićevu poeziju je poezija kao ljubav i ljubav kao poezija. Ona je izraz pjesnikova bitka, njegovo bȉlo i njegov živi totalitet. Ona je skupni izraz njegove tjelesnosti koja je i duhovna: Moje si tkivo. kost, tijelo moga tijela…
- Presretan sam! Ako se bavimo bilo kojim poslom drago nam je i laska vam kad dobijete nagradu. Svi mi kažemo da nismo očekivali, jer tamo gdje se prijavljujemo postoji netko bolji, ali uvijek tinja nada da će struka vrednovati naš rad na pozitivan način- rekao je Krnjić, dodavši da nastoji i dalje ići svojim putem u pjesništvu.
Stanko Krnjić rodio se u Stolcu 5. travnja 1969., a živi i radi u Mlinima kraj Dubrovnika. Završio je srednju medicinsku školu u Dubrovniku, a u Zagrebu Stomatološki fakultet 1995. godine. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Društva dubrovačkih pisaca.
Objavio je zbirke pjesama Korijeni (2001.), Zrak poprskan narančom (2012.), Kroničar svega (2016.), Mrvice za Lazara (2017.) i Sto i jedna mala pjesma (2019.), za koju je dobio i Akademijinu nagradu.
Na pitanje novinare jesu li aktualna, za društvo sumorna vremena, plodna za pjesnike, Krnjić je odgovorio da pjesnika na pisanje uvijek goni propitkivanje sebe samoga.
- Kad smo sretni, malo se propitkujemo, lijepo nam je, idemo popiti još jednu i živimo u tom stilu. Kad čovjek ima sumnje, probleme, onda propituje svoj unutarnji svijet. A moja poezija je bazirana na unutarnjem svijetu čovjeka pojedinca. Iz svega toga proizilazi nešto lijepo. Netko to napravi slikanjem, netko pjevanjem, netko pričom, ja za sad to radim uglavnom pjesmom - rekao je Krnjić,dodavši da sreća zbog osvojene nagrade ipak neće zakočiti stvaralački zanos te da je već pripremio dvije nove zbirke pjesama, donosi HINA.