SUB ROSA Studentski teatar Lero izveo svoju posljednju ovogodišnju premijeru

U osmoj lađi Lazareta izvedena je predstava "Sub rosa" u režiji i prema dramatizaciji Davora Mojaša a u produkciji Studentskog teatra Lero. Scenografija, kostimografija i koregrafija kolektivno je djelo Lerovog umjetničkog i glumačkog tima, oblikovatelj svjetla je Antonio Ljubojević, tehničko vodstvo Mato Brnjić, grafički dizajn Nora Mojaš, tonsku montažu priredio je Viktor Lenert, obradu rekvizita Rela Petric, grafičko oblikovanje Nora Mojaš. U predstavi igraju: Ksenija Medović, Jasna Held, Ana Petrović, Rela Petric, Melko Dragojević, Katarina Ruščić, Paula Japunčuć i Nora Di Leo.

Lero je ove godine prikazao premijerne predstave: Orlandov san, Bajke, Sivo na golubove, Bajke majke i Captum fuit igrajući i reprizne naslove: Kaplje, Libro sv. Vlaha, Sunce je zašlo i Kitice i Perlice. "Sub rosa" je prepoznatljivo scensko propitivanje nekih zatajenih i skrivenih ženskih priča upisanih u mentalitet i duh Grada u kojem djeluje ovaj teatar više od pola stoljeća. Na neki način, nastavak je to Lerove poetske scenske avanture koja traje i koja je proteklih godina podarila nagrađivane i vrlo igrane te rado gledane naslove prikazivane i na Dubrovačkim ljetnim igrama. "Sub rosa" jednosatni je Lerov snovopis brojnih prepoznatljivost i citata iz svakodnevice koji u ovoj predstavi usložavaju i uozbiljuju banalnosti ali i prepoznaju radost, ljubav i želju za lijepim.

Elementi predstave: Luko Paljetak, Ruža (Pojmovnik malog čovjeka, 2001.)/Milan Milišić, Iz dnevnika N.B. (Mačka na smeću, 1984.)/Staša Aras, Provincijske glumice (fb-objava, 2019.)/Jednočinke Muze Pavlove: Iz života jednog princa i Grk ili vesela skleroza (fragmenti)/Čuju se: Barry White, glazba za ples, cvrkut ptica i razgovori o cvijeću/Razni drugi odabrani stihovi i refreni/Valovi/Tišine/Prije i poslije, ruže/I ne slučajno, Sub rosa...

Sub rosa je nova Lerova predstava koja želi prepoznati i propitati uzroke i podijeliti tragove uzdaha i tišina sjetnih, zaljubljenih i ostavljenih stanovnica grada u kojem usnule mirišu, odajući se svojim nježnim godinama. Plahim pogledima i željenim poljupcima. A, kada su budne, prepoznaju se po umornim koracima hladnim ulicama i kamenim poljanama po kojima hrane golubove i traže se. Izgubljene među promijenjenim i skrivenim adresama. Spremne na odlazak. Tamo i negdje. Gdje još uvijek plešu zaboravljene valcere i gdje su ruže uvele u porculanskim vazama i u kosi plesačica. Uzaludno nudeći cjelove i tajeći snove. Sa samo njima znanim posvetama sanjarnicama. O kojima šute i koje ponekad prepričavaju. Onako, tiho da im netko nepoznat ne čuje glasove. Kao i uvijek ure ostaju izgubljene među kazaljkama sata. S uzdahom kao znakom točnog vremena. U doslovnom prijevodu bila bi to priča Ispod ruže. I ne slučajno odabranog cvijeta i simbola strpljenstva, tišine, slutnji, poniznosti, povjerljivosti ali i ljubavi, strasti i ljepote. Budući je ruža simbol šutljivosti, pravo je značenje sentence Sub rosa pa i poruka: potajno, povjerljivo i u povjerenju. Sub rosa je novi poetski scenski leropis koji se preporučuje i nudi. Onako, da ga se gleda, sluša, ćuti i da nikome nije svejedno. Naprotiv.

Predstava je ostvarena uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture RH, a repriza je na rasporedu 13. prosinca s početkom u 19.30 sati u osmoj lađi Lazareta.