Prvi vlak stigao je u Dubrovnik 16. srpnja 1901., a točno 125 godina kasnije u IV. i V. lađi Lazareta otvorena je izložba 125 godina od dolaska Ćira u Dubrovnik autora Josipa Webera i Tomislav Prpića.
Izložba je plod suradnje Hrvatskog društva željezničkih inženjera i Dubrovačke baštine, a izabrane fotografije vode posjetitelje na 75 godina dugo putovanje Ćirovim uskim kolosijekom, sve do posljednjeg putničkog vlaka koji je napustio Dubrovnik u lipnju 1976. U ime domaćina, Dubrovačke baštine, najprije je okupljene pozdravila Zrinka Lucianović.
- Kad je 1901. Ćiro došao u grušku luku bila je velika festa, kad je prije 50 godina krajem lipnja 1976. pošao, bila je velika tuga... Bilo je ljudi u zaleđu koji su govorili da su im odlaskom Ćira "otkinute ruke i noge" jer nemaju više vezu s gradom. Kad se govori o Ćiru, puno je onih koji se s nostalgijom prisjećaju tih dana i zato je bilo važno da Dubrovačka baština prihvati inicijativu Hrvatskog društva željezničkih inženjera i organizira ovu izložbu, rekla je Lucianović.
Ravnateljica Dubrovačke baštine Katarina Milat Kralj naglasila je kako je ustanova objeručke prihvatila prijedlog Hrvatskog društva željezničkih inženjera.
- Mislim da je suradnja s autorima i svima koji su dionici priče bila izuzetna. Vjerujem da će šetnja kroz ovu izložbu posjetitelje provesti kroz ono vrijeme kad je Ćiro bio sve, ne samo u vezi trgovine, nego kad je naš grad kolosijekom bio povezan s drugima, navela je Milat Kralj.
Predsjednik Hrvatskog društva željezničkih inženjera Goran Horvat također se obratio publici.
- Dolazak prvog vlaka u Gruž bila je prava tehnička revolucija. Vlak koji je došao bio je pravo remek-djelo tadašnjeg željezničkog inženjerstva, a graditi tunele kroz stijene bio je pothvat kojem se dive i današnji građevinari! Ćiro je bio simbol napretka, žila kucavica ovog kraja... Danas kad ne čujemo njegov prepoznatljivi pisak, sjećanje na željeznicu i dalje živi u pričama starijih generacija. Nakon 1976. željezničke tračnice su uklonjene, kolodvori prenamijenjeni, prostor je izgubio tragove željeznice... Željeznica je dio kulturnog i prostornog identiteta, zato nas vesele projekti poput Ćirove staze koja ponovno oživljava kroz pješačke ili biciklističke ture. Stari tuneli, vijadukti, stare željezničke stanice trebali bi biti mjesto susreta i edukacije jer čuvaju materijalne dokaze na Ćira, trebamo educirati nove generacije inženjera o toj viziji i inženjerskoj hrabrosti. Ovom izložbom, Ćira vraćamo na mjesto gdje pripada u povijesti Dubrovnika, poručio je Horvat.
Weber je podsjetio da je ovo značajan dan za dubrovačku povijest i za grad Dubrovnik.
- Moj prvi dolazak u Dubrovnik bio je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Dok su moji prijatelji odmah otrčali na plažu, ja sam obišao Grad i nekadašnju tramvajsku stazu. Imao sam stari plan Grada koji mi je poklonio otac a koji je krajem pedesetih godina bio u Dubrovniku na maturalnom putovanju. Putovanje do Dubrovnika trajalo je cijeli dan, ali mi je boravak u Dubrovniku ostao u lijepoj uspomeni, sjećam se svakog detalja. Potaknut pričom koju sam čuo od oca, razmišljao sam kako bi i ja jednog dana tako mogao putovati. Prvi dolazak u Dubrovnik bio je za mene veoma neobičan, željeznica je još imala svježe tragove postojanja... Posjet tim mjestima ostao mi je u dubokom sjećanju. Kroz nepristupačne terene se putovalo do Mostara i Sarajeva pa i do drugih gradova... Mogu reći da mi je na pamet pala ideja da počnem prikupljati fotografije kako bi napisao knjigu o željeznici u Dubrovniku i okolici. Kad sam opet dolazio u Dubrovnik, upoznao sam jednog umirovljenog željezničara koji mi je dao kontakte ljudi koji imaju fotografije... Usred sretnih okolnosti imao sam priliku upoznati se s Božom Lasićem koji mi je ispričao priče i posudio fotografije iz obiteljskog albuma, susreo sam se s kolekcionarima Vladimirom Tošovićem i Vladimirom Šarićem koji su mi nesebično ustupili svoje fotografije. Uslijedili su obilasci arhiva u Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu, Herceg Novom..., naznačio je Weber nabrojivši uz zahvale brojne entuzijaste iz cijelog svijeta koji su mu pomogli i ustupili fotografije, a potom je dodao:
- Ideja za fotomonografiju i za ovu izložbu nastala je spontano kad sam se prije dvije godine susreo s tajnikom Hrvatskog društva željezničkih inženjera Tomislavom Prpićem u Zagrebu. Poslije pola sata postignut je dogovor, nastala je fotomonografija o željeznici u Dubrovniku i okolici... Vrlo brzo uslijedila je i izložba. Neke fotografije ovdje se prvi put prikazuju... Najsrdačnije zahvaljujem Hrvatskom društvu željezničkih inženjera, Gradu Dubrovniku, Dubrovačkoj baštini, Dinu Lokasu, Božu Lasiću i Zrinki Lucianović, izjavio je Weber.
Prpić je napomenuo kako je izložba ‘derivat‘ fotomonografije koja je objavljena 2025. Od više od 200 slika za izložbu je odabran simbolični broj od 125 fotografija.
- Gledali smo da te fotografije budu najzanimljivije, da opišu željeznicu na najbolji način... Šest je poglavlja u knjizi, posebno poglavlje zauzima dubrovački tramvaj, "mala sestra" ili "mali brat" željeznice, kako god hoćete! - komentirao je Prpić rekavši kako su nekadašnje željezničke stanice danas naseljene i u dobrom stanju a što ga iznimno veseli.
Završno je govorio predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica. Priznao je kako ga, gledajući izložbu, obuzela tuga i nostalgija.
- Nemam osobna sjećanja na Ćira, ali dolazim iz krajeva gdje ga se itekako sjećaju. Ukinut je 1976. i to pokazuje koliko jedna pogrešna politička odluka može uništiti jedan kraj i promijeniti cijelu demografsku sliku! 1901. krenuo je Ćiro, tri se godine gradilo, a mi danas u tri godine nismo sposobni ni raspisati natječaj za autocestu do Dubrovnika... Dakle, moje asocijacije su nostalgija i sram. Hvala što ste donijeli ove prekrasne fotografije, što ste nam pokazali koliko smo, zapravo, zaostali. Obnovili ste povijesno sjećanje. Jedan zanimljiv podatak - neki dan smo imali predstavljanje GUP-a, ucrtali smo i željeznicu i mnogi su se digli na noge... Vjerujemo da ćemo je ponovno dobiti... Ove krasne fotografije svjedoče o povijesti našeg kraja, željeznica je ekološko i moderno prometno sredstvo... Vidio sam u Vijetnamu da se željeznica koristi u turističke svrhe... A mi?! Mi smo željezničke pruge iskopali, nadam se da ćemo biti dovoljno pametni i obnoviti koji kilometar trase i pokazati turistima gdje smo bili 1901., kad već nismo u 2026., zaključio je Potrebica zahvalivši još jednom sudionicima.
Izložbu je, na oduševljenje okupljenih, uz željezničku zviždaljku i s pravom kondukterskom kapom na glavi otvorio dječak Božo Toni Mazalin.
Izložba se može pogledati do 31. kolovoza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....