Tonko Smokvina akademski je slikar koji na dubrovačku likovnu scenu donosi dašak kolorizma. Skoro svakodnevno može ga se vidjeti u Osnovnoj školi Ivana Gundulića gdje predaje predmet „Likovna kultura“, a redovito kolegama dolazi na izložbe te prati likovno stvaralaštvo u gradu. O svemu tome za Dubrovački priča u svom ateljeu u bivšem gospodarskom centru u Orašcu.
OD OPCIJE "VIŠE" DO GLAVNE OPCIJE
Kako Vas je i kada pronašlo slikarstvo?
Od prvog susreta s olovkom, flomasterom, bojicom ili što mi je već bilo pri ruci, imao sam potrebu za kreativnim izražavanjem. Roditelji bi mi kupovali zadaće u koje bi crtao, a volio sam crtati s mlađim bratom. Njemu baš nije išlo pa bi odustajao, a ja nastavljao. Crtanje po zadaćama nastavilo se kroz školovanje da bi jednom prilikom crteže primijetio Slaven Tolj. Dobio sam preporuku kako bih trebao upisati Umjetničku školu Luke Sorkočevića. Potom sam slikanje u jutarnjim satima usavršavao u galeriji Flora kod profesora Josipa Pina Trostmanna, a crtanje u popodnevnim satima sa Slavenom u ondašnjem klubu „Otok“ na Buži. Upisao sam i završio Umjetničku školu, te sam 1998. upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagreb, gdje sam 2003. diplomirao u klasi Eugena Kokota. Iskoristio sam apsolventsku godinu kako bi položio razliku predmeta za profesora likovne kulture. Na Učiteljskoj sam akademiji upisao pedagošku skupinu predmeta, a paralelno sam na Nastavničkom odsjeku ALU-a upisao metodiku. Odradio sam školske satove i po povratku u Dubrovnik počeo raditi u školi.
Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....