Dubrovački glazbenici su na Igrama sudjelovali oduvijek, najčešće kao članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji bi se više puta tijekom ljeta predstavio festivalskoj publici. S Orkestrom bi nastupali različiti dirigenti i solisti, mahom visoke kvalitete. Od prije nekoliko godina, za vrijeme Fačinijevog mandata, Igre su započele sa zvučnim naslovima projekata koji udružuju glazbenike vezane uz Grad. Prvi je bio nezgrapno sročen “Dubrovnik plovi u intonaciji”. Zamijenio ga je znatno promišljeniji i suvisliji “Dubrovnik na glazbenoj hridi”. Međutim, Igre su ukinule projekte za veći broj Dubrovčana, ali su nastavile s njihovim angažiranjem. Što je za svaku pohvalu. Tako su u Kneževom dvoru nastupili violist Marko Genero i klaviristica i skladateljica Marija Grazio.
Najduži koncert do tada imao je osam djela čije su izvedbe uglavnom imale konstantu u intenzitetu. Možda se mogla izostaviti skladba ili dvije, ali, poštujemo želju izvođača. Marko Genero je solo izveo Biberovu Passacagliu, moćno, promišljeno i divnoga tona, te Hochmanovu Akeda na koju se magično nadovezala Tradicionalna palestinska melodija za violu i klavir. Za tu je ljubavnu pjesmu vrlo efektno korišten unutrašnji korpus klavira poput udaraljke. Još su tri skladbe s oba izvođača, Lunatango C. Pfeiffer, odlično usklađena Papandopulova Sonata za violu i klavir te Pärtova Zrcalo u zrcalu. Genero i Grazio imaju dugogodišnje iskustvo zajedničkog muziciranja što se osjeti u njihovom jedinstvu i zajedničkom veselju.
I došli smo do dvije skladbe Marije Grazio. Donekle slabiji interpretativni učinak imala je Piano sonata u izvedbi same autorice. Ali nas je zato praizvedba prikovala od prve do posljednje note. Riječ je o djelu Maske inspirirano commediom dell’arte. Pulcinella, Columbinina smrt i Arlecchino nazivi su stavaka čija je originalnost u kombinaciji s dopadljivom protkanošću Mediteranom briljirala na ovoj večeri. Karakterno različiti a jasni u svojoj strukturi, oduševili su slušatelje.
Zanimljiv spoj novih i najnovijih skladbi i jedne barokne dobio je zasluženi pljesak brojne publike u kojoj je bilo, srećom, i puno Dubrovčana. Ali, moglo je biti više kolega glazbenika i pedagoga. Tim više što im Igre omogućuju besplatan ulaz na koncerte. Rijetki od njih se mogu pohvaliti izvedbenom djelatnošću. A gotovo nitko i nastupima i skladateljskim radom.