ZA OSOBITE ZASLUGE ZA KULTURU Viniciju B. Lupisu Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića

Odlukom predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović, znanstveniku i književniku Viniciju B. Lupisu dodijeljeno je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu i njezino promicanje u Republici Hrvatskoj i svijetu. Svečano uručenje odlikovanja održat će se u ponedjeljak 5. prosinca.

- Prije svega zahvaljujem predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja dodjeljuje nagradu i koja je prepoznala moj rad. To je, prije svega, nagrada koja se odnosi na moj sadašnji rad. Jedini sam iz ovog dijela Hrvatske koji je nakon više godina uopće dobio tu nagradu. Drago mi je da sam u društvu vrlo uvaženih kolega, hrvatskih znanstvenika, kulturnih djelatnika, to je osobita čast. Ovdje treba izdvojiti moj dio kao književnika i znanstvenika. Prije svega znanstvenika koji je godinama stvarao veze s drugim zemljama. Tu je moj dugogodišnji rad s dvije knjige na hrvatskom i poljskom jeziku s Poljacima, s Bugarima, s Mađarima, zatim sa Talijanima i Armencima, to jest, s drugim narodima. Dubrovnik je ipak jedan grad koji je vrata Europe Hrvatske i taj je književni i znanstveni rad urodio plodom iznači da sam prepoznat od nekakvog kulturnog vrha, kazao je Lupis.

Vinicije B. Lupis diplomirao je 1992. na dvopredmetnom studiju povijesti i arheologije u Zadru, a drugi put je, također u Zadru, diplomirao 1995. na studiju povijesti i teorije umjetnosti. Magistrirao je 1998. s temom Liturgijsko srebro Stona do 1600. godine, a doktorirao je 2004. u Zadru s temom Moćnik dubrovačke prvostolnice. Svoj rad u struci započeo je 1992. kao konzervator arheolog u Regionalnom zavodu u Splitu, a sljedeće godine radi kao konzervator povjesničar umjetnosti u Zavodu za zaštitu spomenika Dubrovnik. Godine 1992. kao arheolog konzervator Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Split vodio je arheološka istraživanja na lokalitetima Sv. Petra u Makarskoj i Sv. Jure u Tučepima. U svojstvu konzervatora povjesničara umjetnosti u Državnoj upravi za zaštitu spomenika kulture u Dubrovniku 1993. godine vodio je popis pokretne baštine i arheološka istraživanja na Veljem Vrhu na otoku Šipanu.

Godine 1993. pohađao je Dubrovačku medievističku radionicu, a 1995. godine položio je državni ispit iz arhivistike. U Državnom arhivu u Dubrovniku obavljao je posao arhivista specijalista i voditelja Odjela nove građe XIX. i XX. stoljeća. Tijekom dosadašnjega interdisciplinarnog rada, koji se zahtijeva u suvremenoj znanosti, povezivao je više humanističkih disciplina: povijest, povijest umjetnosti, arheologiju i arhivistiku. Od 2007. radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, a od 2008. voditelj je Područnog centra Dubrovnik toga instituta. Objavio je stotinjak znanstvenih radova i više knjiga s temom sakralne baštine, povijesti i povijesti umjetnosti dubrovačkog kraja i Boke kotorske. Urednik je više časopisa i zbornika, a kao vanjski suradnik HRT-a dao je svoj prilog za cijeli niz dokumentarnih emisija o povijesti i baštini Dubrovnika. Bio je autorom cijelog niza zapaženih izložbi u Dubrovniku i Korčuli, od kojih su najpoznatije: Križni put Johanna Andreasa Pfeffela iz župne crkve u Blatu (2006.), Stogodišnjica groblja sv. Križa u Blatu 1905.–2005. (2005.), Josip Kosirić Teodošević biskup korčulanski (1787.–1802.) (2005.), Izložba u spomen L. M. Rogowskog iz Fonda Državnog arhiva u Dubrovniku (1998.) u suorganizaciji s Veleposlanstvom Republike Poljske, Emajlni reljefi na moćnicima sv. Vlaha (2001.), i Izložba povodom 75. godišnjice Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

Dobitnik je plakete Društva dubrovačke starine 2000. godine za prinos istraživanju povijesti Dubrovnika; iste godine dobio je i zahvalnicu Dubrovačkoga simfonijskog orkestra za uspješnu suradnju i doprinos promicanju njegovog rada. Dobitnik je zlatne povelje Matice hrvatske za knjigu Sakralna baština Stona i okolice 2002. godine, i srebrne povelje Matice hrvatske 1997. za knjigu Ston u trešnji. Godine 2002. dobio je diplomu Općine Orebić za višegodišnji rad na istraživanju i publiciranju povijesti Pelješca. Godine 2006. dobio je nagradu Dubrovačko-neretvanske županije za postignuća u kulturi. Općina Blato dodijelila mu je 2011. srebrni grb za postignuća na području istraživanja povijesti i kulture Blata. Godine 2010. dobio je srebrnu povelju Matice hrvatske za knjigu Doprinos Petra Kanavelića hrvatskoj pasionskoj baštini, u suautorstvu s Hrvojkom Mihanović-Salopek. Aktivni je član Predsjedništva Matice hrvatske-ogranak Dubrovnik, Velikog vijeća Društva prijatelja dubrovačke starine, Hrvatskoga arheološkog društva, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatskoga mariološkog instituta, Odbora za kulturu Hrvatsko-austrijskog društva Dubrovnik, Hrvatsko-armenskog društva u Dubrovniku i Društva hrvatskih književnika.