Black Friday u Dubrovniku: Naši trgovci nisu dozvolili da ih obuzme crnilo i sotona

Za sve one operirane od šopinga, ako već dosad niste čuli, danas je Crni petak, popularno nazvan Black Friday i (uglavnom) žene mahnitaju po butigama. Za razliku od ostalih petaka, ovaj bi vam se, ako ne pazite, mogao produžiti pa postati Black Saturday, Sunday, pa i Monday. Jer taj čudesni dan u kojemu je sve, izgleda, džabe, u Dubrovniku majci ne prolazi lako. Negdje drugdje u Hrvatskoj i svijetu na današnji dan popusti su zaista toliki da se isplati mahnitati po butigama, ionako stiže Božić, vrijeme kad častimo i sebe i druge i kad također u Dubrovniku nema pravih popusta. Priča je već standardna: na izlozima je opasno žutom označen popust do 70 posto, čeka se red, uđe se unutra, eventualno se nađe što ti treba i na kasi se shvati da je popust možda 10 posto, ali na keš. Prevara, ona najgora. Ništa nova. Negdje vam se možda i posreći, ali nemojte računati previše na to, jer cijene u Gradu daleko nadmašuju pa čini mi se i ostatak ove hemisfere.

Trgovcima svake vrste ovo super dođe, potrošačima tako-tako. Stižu blagdani, vrijeme kad su šopingholičarima ionako oči već krenule u križ od zujanja tamo-amo, pa se više ne znaju ni družiti, ni stati ni sastajati jer – ne mogu stara, žurim na 'Blek Frajdej'. Porijeklo ovog imena je isto prilično crno i tmurno, nastalo je u Americi (a gdje drugdje) jer Ameri su jučer slavili Tenksgiving i električnim nožem rezali puricu u prisustvu rodbine i tazbine, a danas, nakon što su triput podrignuli i spremili ostatke za sutra, krenuli u mahniti šoping. To se tuče pred butigom, to kupuje i što treba i što ne treba jer popust je velik, to se doma ne dolazi bez stotina saketa i paketa, te se razmotava k'o da je Božić već došao.

Đe si kupila ovo? Ma ne govori, na 'Blek Frajdeju', džabe, malo se jesam pobila da dođem do ovoga, ali i drugi su se mlatili u butizi, bilo osamsto kuna, sad sedamsto devedeset devet! Ne mo'š vjerovat, pazarila mrak!

Na popustu je sve što vam padne na pamet – od igračaka, robe, hrane do knjiga i bijele tehnike, i sad me nešto mori, ne mogu izdržat' (a rekla sam da ću izdržat') a da se ne zapitam: ima li popusta na PCR testove? Evo tražim, surfam, zovem, satrala sam i šefa i stanicu, ali – nigdje ništa. Kažu mi - pa kako nema popusta, bio je tisuću i dvjesta, sad je 850 kuna bogati! I još dobiješ potvrdu koja ti valja dva dana, a što bi htjela?!

Zovem HEP, ne da mi vrag mira, pitam ih za popust do 70 posto ovaj mjesec, znaš kako je kume, djeca, Božić, treba nešto stavit na stol i to... Otfikario me k'o bubu s kacige. Kaže kakav 'Blek Frajdej', naš je svaki račun dan crn da crnji bit' ne može. Pošteno. Pokušavam postati ponovo podstanar, ne ide mi već godinama, skupo k'o papar. Zovem oglas i pitam: a je li možda može stan za 3 hilje ako ga uzmem baš danas na Crni petak? Gospođa se samo mračno nasmijala, onako k'o iz horor priče i rekla: ne iznajmljujemo onima koji štuju crno i Sotonu.

Ne znam što bi Nečastivi rekao na ovo, ali jedno znam: crn mi je ovaj petak samo tako. Prolazeći kroz grad bombardiraju me izlozi sa znakom popusta. Točno mi dođe da sam puna k'o brod pa uđem u svaku butigu, izmučim i sebe i prodavače i ostale kupce, naglas zaključim da to ništa ne valja i da nije do para nego do principa i smeća s greškom koje u grad stiže i okrenem se na peti. Samo nemam vremena, jer nas običan svijet, čekaju neke druge, svjetlije stvari. Mislim na sve nas koje konzumerizam i životna maksima 'kupi kupi kupi' nisu pojeli, pa se družimo, sastajemo, zapjevamo i sve što uz to ide, ne tražimo ni treću na kuću ni popust kod konobara i sretni i veseli idemo doma. I tad (a obično u ranim jutarnjim satima) shvatimo neizbježno: za ovaj blek frajdej popustile su nam jedino - dizne.