Glasnogovornici su kao Yeti, svi su za njih čuli, a nitko ih nije vidio. Glupo ih je skrivati, pošaljite ih u Zaton i na Gromaču

Sjećate se Milana Bandića i priče sa zatrovanom vodom u Vrbanima. Godinu dana je zagrebačka vlast znala da voda u Vrbanima nije uredu. Umjesto vještaka iz Švicarske, nalaza iz londonskih laboratorija i rezultata Uskokove istrage, ekspertizu vode obavljao je najveći zagrebački stručnjak opće prakse - Milan Bandić. Na koncu, 15 godina kasnije ispalo je da nešto s cijevima nije napravljeno kako treba.

Dvadeset godina kasnije, stanovnici Zatona, opet, imaju problema s vodom. Smrdi, kažu, i masna je. Može biti da je netko u Palatu umočio ludih gljiva, pa Zatonjani haluciniraju. Biće su se kolektivno napušili. Ako je tako, netko im je od srijede navečer do četvrtka ujutro trebao reci - dragi Zatonjani, u te cigarete što ih motate u kućnoj radinosti stavite i malo duhana. Ni te gljive nisu šampinjoni. 

S druge strane, možda nisu baš svi Zatonjani uletjeli u oblak THC-a. Možda s tom vodom od srijede do četvrtka doista nešto ne valja. 

Evo, dok ovo pišem, stiglo je priopćenje u kojem Vodovod kaže da je sve u redu, da će ispitati zašto voda smrdi i da će iz predostrožnosti poslati ljudima cisterne s vodom.

Direktore dragi, to se tako ne radi! Na novinarska pitanja, usmena i pismena, niste htjeli odgovarati. OK, znam da moje kolegice i kolege gnjave s pitanjima. To im je posao. Ne pitaju oni radi sebe, nego radi ljudi - radi Vaših i naših sugrađana, prijatelja, obitelji.Trebalo vam je više od 12 sati da natipkate priopćenje. U kojem kažete da je sve OK samo, eto, voda smrdi. Jugoslavija je u 2. svjetskom ratu kapitulirala za 12 sati, a Vama je dulje trebalo - ne da odgovorite na pitanja, jer to niste, nego - da natipkate priopćenje. To se tako ne radi!

A kad već pišete priopćenja, onda ljudima - koji su u osnovnoj školi učili da je voda tekućina bez okusa i mirisa - objasnite kako to da je voda iz Palate u redu iako - smrdi.

Znam, kod nas se uvijek traži tko je kriv. Važnije nam je nekome otkinuti glavu nego riješiti problem. To je glupo, ali takvi smo kakvi smo. Novinari nisu suci, naš je posao da informiramo i zato smo gnjavili s pitanjima čim smo od ljudi čuli da nešto s vodom nije kako treba.

Ljude je odmah trebalo izvijestiti da ste shvatili da postoji problem i da ćete odmah nastojati utvrditi o čemu se radi. Onda ih je trebalo obavijestiti da ste nešto poduzeli. Možda niste otkrili i riješili problem, ali radite na tome. Možda ih savjetovati o tome što trebaju napraviti. Uglavnom, komunicirati je trebalo odmah i kontinuirano. Ako ne mogu dobiti infFlagsormaciju od vas, ljudi će nagađati, špekulirati. To je put u paniku i problem.

Od javnih poduzeća valjda jedino Boninovo (još) nema glasnogovornika. Oni su kao Yeti, novinari znaju da postoje, ponekad nađu neki pisani trag, ali ih nikad nisu vidjeli. Pustite ih s lanca i dajte im da rade.

Da sam im ja šef, išli bi u Zaton, umjesto da 12 sati pišu jedno priopćenje.