Ja sam doktor Dolittle: Doma imam devet kućnih ljubimaca. Bez paukova i tarantela koje je kod nas zabranjeno ubijati

"Ja sam te uvijek nazivao Dr. Dolittleom," rekao je prijatelj mojoj ženi s širokim osmijehom. Ja sam veliki ljubitelj životinja, ali u mene je žena ljubav prema životinjama podigla na ekstremnu razinu. Razlog za komentar o Dolittleu leži u tome što u ovom času mi doma nemamo više tri nego devet životinja, devet kućnih ljubimaca (nisam ubrojio paukove i tarantele koje se u nas doma ne smiju ubijat!).

Tko bi odolio ovim dlakavim ljepotanima?

Luka Gerlanc/Cropix

"Pa ja bi komodno mog'o počet prodavat ulaznice, mi smo ti ko mini zoološki vrt Dubrovnik," rekao sam prijatelju. Postoji (dobar) razlog povećanja broja ljubimaca u našem domaćinstvu, naime, privremeno brinemo o pet kučića. Najslađi, neodoljivi kučići koje ste ikad vidjeli. "Bilo bi lijepo kad bi mogli zauvijek ostati kod nas", rekao sam gledajući ih kako spavaju jedan uz drugog, smotani u veliku dlakavu loptu. Ovi slatki dlakavci nisu imali lak početak života, tako da bi bilo podcijenjeno reći da su bili preplašeni. Međutim, s vremenom i strpljenjem navikli su se na novo okruženje i čini se da im je zabavno. Da odmah razjasnim, štenci će kod nas biti kratko vrijeme jer se za njih traži prijevoz do Splita ili Zagreba. Ili, naravno, obitelji koja bi ih udomila. Kad smo iznenada bili zamoljeni da ih preuzmemo i pripazimo neko vrijeme pristali smo bez da smo trepnuli. "

Ovo je najdirljivija scena koju sam ikad vidio," rekao sam ženi gledajući kučića kojeg sam držao u rukama i koji me promatrao svojim toplim, nevinim očima. Teško je ne zaljubiti se u ta stvorenja. Svi će oni u budućnosti pronaći dom, a sad je važno napraviti ono što je najbolje za njih. Pokušali smo ne vezati se za njih, nismo im davali imena, fokus je na "pokušati" naći im domove. Nadamo se da će doći kod predanih i odgovornih vlasnika, jer to zaslužuju.

U cijeloj ovoj priči Sanitat nam je dao veliku potporu u potrepštinama za pse: dobili smo hrpu hrane, brdo pelena, igračaka, dekica, kušina i veliki kavez u kojem malci borave. Pa počnimo s pelenama, vrlo brzo je postalo jasno da sve što "uđe" u kučiće još brže "izađe". Kučići su svojevrsni posrednici za hranu i vodu. Kad to pomnožiš s pet, skupi se tu lijepi broj punih pelena i vremena potrebnog da se sve očisti. U Sanitatu su nam rekli da za cijelo vrijeme dok se brinemo za pseću obitelj u pet shopu možemo dobiti besplatne pelene.

Meksička crvena tarantula kao kućni ljubimac?

Vojko Basic/Cropix

Sve mi se čini da ćemo često posjećivati tu butigu. Gledajući ova slatka klupka, jasno je zašto je udomljavanje štenaca vrlo atraktivno, posebno djeci kada se prvi put susretnu s njima. Sjećam se dok sam bio mali, bila je kampanja u Engleskoj koja je glasila "Pas je za cijeli život, a ne samo za Božić". Kad je udomljavanje psa u pitanju, nema razmišljanja na kratke staze - "lako ćemo", nema impulsivnosti. Nedavno sam to objasno jednoj desetogodišnjoj djevojčici "Ti sad imaš deset godina, ovaj maleni štenac s tobom će biti i kad budeš išla na fakultet, najmanje toliko." Pogledala me, računajući u glavi i zatim odgovorila "Pa to je jako dugo vremena."

Izgleda da štenci, posebno kad su siti i napiti te na toploj dekici, spavaju po 20 sati dnevno. E, ali onda ova četiri preostala sata je rusvaj, eksplozija energije. Naša "veličanstvena petorka" stara je mjesec i po dana i pomalo je krenula u istraživanje, poput malih Kristofora Kolumba, u potrazi su za novim svijetom, svojim svijetom. Pritom sve rade vođeni mentalitetom čopora, jer zajedno su jači.

Mačke također šarmiraju Marka Thomasa

Nera Simic/Cropix

Njihov susret s našim psom Totom bio je vrlo zabavan, svi su se bacilli na njega, a on se zbunio i povukao. Malci su bili sretni zbog te pobjede pa su slavlje nastavili penjući se jedan po drugome i kotrljajući se nazad. Upravo dok pišem ovu kolumnu, stižu dobre vijesti, a to je da je jedan od kučića pronašao vlasnika. Jedna topla, ljubazna duša zaljubila se u jednog od psića tako da je započeo dugački proces udomljavanja.

Puno je papira za prikupiti, baš puno, ali će zato kroz neko vrijeme jedan od slatkih dlakavaca doći u svoj novi dom u Dubrovniku i za razliku od ostalih neće krenuti na put prema Zagrebu. Ostanak psića u blizini čini nas radosnima jer ćemo moći s njim (da, da, muškić je) ostati u kontaktu i gledati ga kako raste i napreduje.

Želimo mu sretan i veseo život s vlasnicima koji ga zaslužuju. Nakon što me je jedan od petorke ugrizao za nos sjetio sam se izreke "Nijedan psihijatar na svijetu ne može pomoći kao štene koje vam poliže lice." Oprostite, sad moram trčat, eno su se probudili, treba im mijenjat pelene!"