Veliki dio znanja hrvatskog jezika (zapravo dubrovačkoga), naučio sam iz praktičnog života, više nego iz knjiga i teorije. Recimo, nekome bi pala olovka na pod pa bih zapamtio što je netko tom prilikom izgovorio. Doduše, ponekad bi bilo i “šireg znanja” jer taj netko ne bi samo rekao “ispala mi je olovka” već bi to začinio s nešto dodatnog teksta kao recimo “a u pm, ispala mi je olovka”. Uglavnom, čovjek se uči dok je živ.
Ovaj sam tjedan naučio jednu novu riječ koju bih najradije odmah zaboravio – kateter! Ne samo da mi je bila nova, cijela situacija vezana za nju bila mi je nepoznata. Bez obzira na činjenicu što je moja obitelj u Velikoj Britaniji radila u zdravstvu, a neki još uvijek rade, uvijek sam se izmicao, koliko je to bilo moguće, svemu što je povezano s bolnicom i doktorima. I tako više od 50 godina.
Znate ono kako bebe i stariji ljudi imaju dosta sličnosti – ako ne odspavaju postaju nervozni, jedni i drugi nose pelene, nemaju zube i uglavnom jedu meku hranu. Da, bebe i starci imaju mnogo zajedničkoga. “Pogledaj ti, promijenila sam valjda stotine pelena raznim bebama, a sad i sama finula u njima,” uz smijeh je rekla moja vječno vedra i nasmiješena punica, kojoj ni zafrkancija na vlastiti račun nije strana.
Srednjovjekovno mučenje
Naime, zbog zdravstvenih problema u posljednje vrijeme boravi s nama u domaćinstvu. Srećom, najgore je prošlo i pred njom je put oporavka (njena joj je kćer, a u mene žena obećala da nakon oporavka slijedi vojna obuka i kondicijski treninzi). Uglavnom, mene su poslali u apoteku po razne potrepštine i između ostalog po 100 katetera! “Nemojte me molim vas ništa pitati, ja sam ovdje isključivo po dužnosti i nemam pojma ni o čemu,” obavijestio sam ljubaznu apotekaricu prije nego sam joj ipak dao detaljniji opis situacije.
Naravno, vrag mi nije dao mira i čim sam došao doma išao sam googlati pojam: kateter! Koja greška! Majko moja mila, kad me nije strefilo! Pa to izgleda ko srednjovjekovno mučenje. Naravno, prvo sam pogledao pojam “kateter za muškarce”. Oči su mi automatski zasuzile, a moja se muškost uvukla “u se” ko kad kornjača zavuče glavu duboko u oklop. Telefonirao sam sestri koja je medicinska sestra kako bih se informirao o upotrebi katetera. To je bila greška broj dva! “Vodite računa da ga slučajno ne iščupa,” rekla je moja sestra s bolnim izrazom lica. To se zaista i dogodilo jednom prilikom što nam je uz mnoštvo prethodnih donijelo još jedan odlazak na hitnu.
Nakon nekoliko dana patnje s kateterom i to je ostalo iza nas (ma vraga iza nas, iza punice, ona ga je nosila). “Ajde da ti dam savjet,” zafrkavao sam je, “nemoj ostarit’”! “Mislim da je sad malo kasno za to,” prihvatila je “lopticu”, uvijek spremna za šalu. “Međutim, ima jedna dobra stvar s tom starosti. Sve tvoje tajne koje dijeliš s prijateljima su na sigurnom…. Zato što ih se nitko od njih ne može sjetit!” završio sam šalu.
Neću više ništa učit’!
S obzirom da mi je punica nakon rutinskog zahvata trebala provesti dva dana u bolnici, našli smo se u problemu, tj. ona je bila u panici koja nije imala nikakve veze s njenim medicinskim problemom. Propuštala je čak dvije epizode turske serije (ili dviju serija) koje je pratila. Znam da uvijek smanjuje ton na TV-u jer kako kaže “kad počnu govoriti, para ko da se svađaju cijelo vrijeme”. Osim turskih serija, propuštala je i neku našu koja se događa u dalmatinskom kamenjaru i u kojoj svaki lik izbjegava bilo koji oblik rada.
U namjeri da se našalim s njom, snimio sam joj par sekundi serije i poslao na Viber. “Imamo televiziju,” nazvala me sljedeći dan, “ali, ko da se umori, samo se odjednom ugasi,” nastavila je. Moja punica serije prati gotovo religiozno, prebacujući se precizno s programa na program. Gledajući je sa strane ustanovio sam da je tu vještinu dovela do savršenstva. Ali, najgori su vikendi – nema turskih serija, Večere za 5, Života na vagi. The Voice je donedavno spašavao stvar jer mi se čini da bi nas inače sve pomlatila. Njeno prvo javljanje iz bolnice bilo je u vezi sa serijom, o zahvatu i oporavku ni riječi, a prvi poziv nakon buđenja iz narkoze bio je upućen MENI! Jedva sam ostao živ od njenih kćeri.
U svakom slučaju, upućujem veliku zahvalu osoblju bolnice, svim vrijednim djelatnicima koji predano obavljaju izvanredan posao te svakako zaslužuju veće plaće. Živimo u čudnom svijetu, poremećenih vrijednosti u kojem konobar (uz svo dužno poštovanje) zarađuje više od liječnika. Nadam se da nova riječ koju ću naučiti neće imati nikakve veze s bilo kojim medicinskim postupkom!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....