Može li se bit’ turist u svome gradu? Ruku na srce, trenutno nema ni traga stranim turistima tako da u ovom momentu dobro dođe bilo kakva vrsta turista. Nisam siguran da sam ikad bio u Gradu uz pratnju vodiča. To se promijenilo za jedan vikend kad sam i sam postao dio “follow me” ekipe. Prije svega, bilo je krasno izaći iz kuće, družiti se sa stvarnim ljudima umjesto virtualnih lica.
Naravno, svemu je pomoglo i predivno vrijeme, proljeće i sva nada koju ono donosi pokucala je na vrata. Šetnju smo započeli kao svaka standardna grupa turista, na Pilama. Ali s jednom velikom razlikom; naša grupa bila je, uz golubove, jedini znak života na ulazu u Grad. Šetnja koja se odvijala uz strogu socijalnu distancu, u dva sata pokazala nam je najljepše ljubavne priče Grada. Za reć’ pravo tema je to koja je više bila zanimljiva ženama pa su iz tog razloga u grupi bila samo dva muškarca.
Povijest, legende, umjetnost, kultura, društveno-politički život Grada, ili bolje rečeno Republike, nikad me nisu prestali impresionirati. I taman kad misliš da sve znaš, da si sve saznao, oči ti se otvore nad mnoštvom ljubavnih priča. Kad smo ušli u grad i kad nas je dočekao prizor gotovo praznog Straduna, nisam se mogao oteti dojmu kako je taj grad predivan ovako prazan. Kada bi Dubrovnik bio model, bio bi super-model! Na mnogo načina za mene je ova šetnja bila prisjećanje na prošlost.
Pandemija mi je dala mogućnost da Dubrovnik doživim jednako kao kad sam prije više od 20 godina prvi put došao ovdje. Mnogi posjetitelji ovog divnog mjesta nisu imali priliku vidjeti ovaj prekrasni kamen, a da nije prekriven sandalama svih vrsta, ili diviti se fasadama kuća bez onih nakaradnih reklama povješanih po zidovima, a da ne govorim da na nikakav način nisu mogli ni zamisliti kakav je život u Gradu morao biti u zlatnim danima Republike (doduše, to ni ja ne znam).
Muku mučim s tim da objasnim prijateljima koji dolaze u Dubrovnik da je još ljepše posjetiti ga zimi. Meni, a jednako tako i mnogim strancima koji ovdje žive, Grad je puno ljepši izvan sezone.
U šetnji s vodičem naučio sam mnoge stvari, većina njih ima veze s ljubavlju. Također sam naučio da se unutar ovih ponosnih zidina samo jedna ulica zove imenom jedne žene – Cvijete Zuzorić.
James Brown skroz je bio u pravu s pjesmom “It’s a man world!”. Od dijela grada u kojem su nekad živjele prostitutke, aviona koji se srušio na Prijekome do velikih ljubavnih priča i parova koji su bili ovdje – od Edwarda i Wallis Simpson do Elizabeth Taylor i Richarda Burtona. Ljubav je bila u zraku!
Sudeći po broju parova koji biraju Dubrovnik za mjesto na kojem žele izreći svoje zavjete, ljubav je i dalje u zraku. Za reć pošteno, u ovako prekrasnom okruženju nije se teško zaljubiti. Naša šetnja s vodičem završila je na Porporeli, sinonimu za romantičnu šetnju.
Zahvalili smo izvanrednom vodiču na odličnoj turi prepunoj informacija i iskoristili rijetku priliku za prođirat po Gradu. Kažem rijetku priliku jer zaista vrlo malo i rijetko dolazimo u Grad. S glavom napunjenom Kupidom i sličnim temama, lako je bilo odagnati stvarnost.
Ispijati kafu za van u najljepšem “kafiću”, skalama Svetoga Vlaha, biti jedina mušterija u butizi od sladoleda, jednostavno je neprocjenjivo! Šetati s rukom u ruci po Stradunu i viriti u izloge zatvorenih butiga; stati na jedan kraj Prijekoga i vidjeti skroz do drugoga kraja bez beskrajnih nizova stolova i reklama. I naravno, parkirati se nadomak zidina. Često od stabla ne vidimo šumu. Nismo u stanju cijeniti tu nevjerojatnu ljepotu koja nas okružuje. Bombardirani smo sa svim mogućim informacijama, blokirani filterima tako da ne vidimo ono što nam je pred nosom.
U ovoj pandemiji bilo je vrlo malo pozitivnih stvari, ali ovo prekrasno popodne provedeno u Gradu sigurno je među najboljima. “Ono što je lijepo, vječna je radost: povećava ljupkost; nikad neće preći u ništavilo,” jednom je napisao veliki pjesnik John Keats. Bio je to dan čiste ljepote i ja sam bio u njemu.