I evo nas opet na putu! Postoji li veći užitak, ispunjenje i nešto tako poučno kao što je putovanje? Dok smo se negdje usred šume u sjeverozapadnoj Sloveniji probijali kroz kišnu zavjesu, uživajući u spektru jesenskih boja mislio sam kako ne postoji mjesto na kojem bih radije bio u tom trenutku. Supruga i ja smo isprobali hodanje, tzv. hiking, lani smo u ova doba gazili 1500 km po Engleskoj, a ove smo se godine odlučili na nešto drugačije, ista kilometraža, međutim, ovaj put idemo s kamperom. Ovo putovanje nije trajalo 63, već 6 dana.
Bila je to svojevrsna proba kako bismo provjerili (pod MI mislim i na naša dva psa), bismo li uživali u tome da povremeno budemo kamperi-nomadi. Iznajmljeno vozilo preuzeli smo u Splitu i pomalo se uputili na sjever. S obzirom na to da nismo imali iskustva u vožnji ovako velikog vozila išli smo polako (svima vama koji ste mi trubili na cesti "i ja vama!"). Prvu noć prespavali smo u Lici, u simpatičnom resortu na Plitvicama, vrlo znakovitog imena, Big Bear!
Nakon toga započelo je učenje i privikavanje na život u kamperu. Moram priznati da sam podcijenio taj trenutak, jer se ispostavilo da stvar nije samo u "sjedi i vozi". Prvu noć u kamperu, uz iznimno nisku vanjsku temperaturu, proveli smo bez grijanja! Ajme meni! Stiskali smo i pritiskali tipke, povlačili poluge, lupali, puhali (da, imali smo uputstva, ali na razini space shuttla) i … noć prespavali ko dva (4) pingvina. Probudili smo se u kombiju prekrivenim ledom, s kučkima ispod deke koji su nas grijali ko termofori.
Upute za upotrebu
"I, sviđa li ti se kampiranje?" upitao sam suprugu dok su nam samo oči virile ispod pokrivača, a vruća para izlazila iz nas kao iz čajnika. Smijala se. Zapravo, jako smo se puno smijali, čak i kad je situacija bila ozbiljna. U jednom smo trenutku primjetili propuštene pozive od ženine sestre, što nikad nije dobar znak da u isto vrijeme zove oboje. S obzirom da su nam telefoni bili smanjeni, javili smo se sa zakašnjenjem. Na liniji nas je dočekao njen zabrinuti glas "Jeste li u redu?" Naime, bili smo usred Slovenije, bez brige i pameti, pojma nismo imali da je jednim dijelom protutnjala oluja s kišom koja je nanijela velike štete i poplave.
U trenutku razgovora naišli smo na početak izljevanja jedne od rijeka tako da smo se brzo pokupili i otišli dalje drugim putem. Slovenija je zemlja kroz koju sam se provezao puno puta, ali zapravo se nikad nisam zaustavio na dulje vrijeme. Prvi je dojam jako dobra organiziranost, vrlo europski i osjećaj kao da su austrijska kolonija (tko o čemu, Englez o koloniji). Prvi problem bio je jezik. Zvučalo mi je kao da je netko pomiješao stanovnika Alpa s nekim s Balkana i dobio neobičan, melodičan jezik, ajmo reći kao da su Heidi i Profesor Baltazar imali potomke, e, pa tako je to meni zvučalo. "Kad vam prestaje turistička sezona," upitao sam turističkog djelatnika na Bledskom jezeru.
"Pa, zapravo, ne prestaje", odgovorio mi je s osmijehom. "Mi nemamo problema s kruzerima k‘o vi dole u Dubrovniku," dodao je. Jasno je kao dan koje su prednosti Slovenije kao turističkog odredišta. Milijuni turista uskoče u auto i dovezu se na skijaški vikend, šetnju po prekrasnim šuma ili na odlazak na slovensku obalu. Oni nisu ovisni o međunarodnim aviokompanijama i letovima, što je velika stvar, vidljiva na svakom koraku. Jezero Bled i Bohinj apsolutno su savršenstvo, svako na svoj način.
Nomadske duše
"Sve je na svom mjestu, stvari funkcioniraju i moram reći da nisam vidila ni jednu kuću bez fasade," primijetila je supruga dok smo se vozili kroz malena sela u planinama. Bila je u pravu. Skladno i šesno. Zvuče li vam poznati ti opisi? Recimo, usporedba periferije Splita otkud smo krenuli i ovoga gdje smo došli je kao da uspoređujemo ulje i vodu. Ne možemo se ni mi baš pohvalit, jel da? Uglavnom, na više načina osjeća se duh zapadne Europe.
Međutim, s druge strane, komunikacija s lokalcima nije baš sjajna, ne mogu reći da su neljubazni, ali su nekako rezervirani. Jesenske boje i prizori u Nacionalnom parku Triglav su prekrasni i izgledaju kao da se Nova Engleska preselila u Alpe. Očigledna prednost putovanja s kamperom svakako je sloboda, to smo oboje zaključili. Još kad naučimo upalit grijanje i sačuvat vodu, neće nam bit kraja. Tijekom šest dana, boravili smo na šest različitih mjesta. Ne znam je li nam se samo posrećilo, ali ne zna se koje je ljepše. Tuš, wc, štednjak, frižider, struja i voda, udobni kreveti čine vas sasvim neovisnim.
Od početka nismo imali jasan cilj kud idemo, ali takvi smo mi, poput zlatnog jesensog lista koji vrluda pa gdje sleti. Jesmo li se navukli na kampiranje? Pa, sigurno ćemo ga ponoviti. Sloveniju smo tek otkrili tako da ćemo se sigurno ponovo vratiti našim susjedima na sjeveru. Zapamtite, radost putovanja nije odredište već samo putovanje. A ovakav način putovanja sasvim odgovara našim nomadskim dušama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....