Ljudi obožavaju mrziti političare. A istovremeno im se dive. Nije baš neko čudo što ih na Filipinima uspoređuju s krokodilima. Mi, recimo, obožavamo kad Milanović ugrize Plenkovića, čvrsto ga stisne i povuče za sobom u blatnu kaljužu. Banožića nam je već malo žao, kao kad krokodil zgrabi malog nevinog majmunčića pa mu samo rep viri iz sklopljene čeljusti.
Volimo kad Miro Bulj optuži ministra Butkovića na otvaranju nekog mosta da je pojeo stado ovaca. Krokodili su, kao i političari, moćna stvorenja, vrijedna strahopoštovanja. Vođeni instinktom još od doba dinosaura, zgrabit će sve što im je pred gubicom. Ali jedna razlika ipak postoji - kad se najedu, krokodili stanu.
Osim što ljudi vole mrziti političare, jako tendiraju tome da pogrešne ljude biraju iz pogrešnih razloga. Iduća je godina super izborna - europski, parlamentarni i predsjednički nas izbori čekaju, a na lokalnoj razini vidimo da su pripreme počele. Već niz godina građani traže političku alternativu, neki treći put koji nije HDZ ni SDP. HDZ im je naprosto (pre)dugo na vlasti. Njihovi krokodili previše su toga zapasali i progutali.
Nitko više i ne primjećuje da stranka svakog svog člana optuženog za korupciju jednostavno pusti nizvodno. Nemilosrdno su se odrekli nekolicine baš jako velikih gmazova, ali i puno malih. Čiste oni svoju baru, ali ih je puno. SDP je nakon Račanove smrti toliko uništen da za njim plaču čak i desničari. SDP još uvijek ima taj sentiment stožerne lijeve stranke, iako ona zapravo - odavno ne postoji. Ljudi već godinama traže alternativu. Nešto novo, poštenije, modernije.
Krenimo od šireg prema užem. Eno ga Miro Bulj priprema seoske straže, valjda po uzoru na Staljinove trojke koje će se ovog puta sa svima koji sliče na migrante. U međuvremenu je gradsku blagajnu ispraznio raznim alkaricama i sličnim naknadama. Splitski Puljak gradonačelničku je kampanju započeo u Zagrebu i dosad otpilao samo nekoliko stupića. Za sve ostalo što nije napravio kriv mu je HDZ. Došao je i do Dubrovnika da nam objasni kako nemamo pojma o turizmu.
Grmoja i Petrov imali su možda i najbolje izglede da pokrenu promjenu, a postali su politički larpurlartisti; sami sebi svrha. Metković ih više i ne zanima, samo saborska klupa. Izbori u gradskim kotarima pokazali su da ni Metković više ne računa na njih. Čak je i odvjetnica Viktorija Knežević, navodno kandidatkinja Centra za gradonačelnicu Dubrovnika, osjetila potrebu eksponirati se u Splitu, u sukobu Ivice Puljka sa zviždačicom Majom Đerek. Svi se čude kako su Korčulani u svojim mjesnim odborima opet glasali za HDZ. A stvar je jednostavna. Naša mala bara na koncu opet glasa za krokodila s kojim zna na čemu je.
Da bi od gušterice nastao krokodil, ipak treba malo vremena i truda, puno sitnih koraka. Umjesto da se dokažu u općinama i gradovima, naša politička alternativa odmah traži mjesto u ministarstvu tuđih poslova.