OBIČAJI Hrvatska kava, englesko pivo i mrvica pandemije

Ka(f)va, ta brazilska čarobna zrnca, na kojima INA u zadnje vrijeme zarađuje više novca nego što Saudijska Arabija ubire od nafte. “Stvarno, zašto je kava toliko važna Hrvatima, zaista ne razumijem,” upitao me je ovaj tjedan američki novinar u razgovoru kojeg smo vodili putem Zooma. Dodajući, “mislim, pa jednostavno mogu uzeti kavu za van.” Kava, taj čarobni napitak u Hrvatskoj ima mnoga značenja. “Hoćemo li na kafu?” pitanje je koje ima slojeva više od glavice luka. Zapravo, najčešće onaj koji pita za kavu pije nešto drugo.

“Mi ujutro jednostavno uzmemo termos kikaru s kavom i pijuckamo je pomalo cijeli dan,” zaključio je novinar, pokazujući totalnu neupućenost u hrvatski način života i kulturu ispijanja tog čarobnog napitka. S obzirom da sam ja u timu “i amo i tamo”, potpuno razumijem njegovo viđenje stvari, međutim, nakon svih ovih godina provedenih u Hrvatskoj, draža mi je pauza za kavu nego ona popijena u hodu, iliti ga “to go”.

Dok sam radio u Velikoj Britaniji, a ovo vam je 100 postotna istina, nikad nisam izašao iz ureda  na kavu. Bio sam isti k’o američki novinar i lagano pijuckao jednu te istu šalicu cijeli dan. Zapravo mi je i trebao taj “udar” kofeina da me drži u pozornosti.

Postoji razlog zbog čega je kava jutarnji napitak. A ironija je da nakon toliko popijenih tijekom dana, govorim o Hrvatskoj, čovjek bi očekivao da ljudi preskaču zidove, međutim, stvar je sasvim drugačija. Kad bi puž balavi naletio i popio gambelu Red Bulla jel' bi se pretvorio u geparda? Možda su ovdje ljudi imuni na kofein? “Kako mogu popit dupli espresso i nakon toga zaspati na plaži, ono je što me fascinira; ja bi se nakon toga mogao popeti na planinu,” rekao je jednom moj prijatelj, također Englez.

A ja sam se potrudio objasniti mu da u nas kafa nije samo kafa, i to je trajalo puno dulje nego sam mislio. Iz iskustva sam znao da je najbolji način da mu usporedim stvari: HRT, e, to ti je ko BBC. HDZ su nešto ko u vas Konzervativci. Naš Oliver vam ga dođe ko hrvatski Elton John. Marenda je ko u vas brunch, pola doručak, pola objed. Fjaka je kad popodne ideš malo leć. I tako dalje

Ići na kavu u Hrvatskoj je poput odlaska na pivu u Engleskoj. Otići na pivu znači štošta: susresti prijatelje, raspravljati o poslu, vjerati se, uživati u odmoru, kundurovati, nekome izraziti žalovanje, ima tu još puno za nabrojit, ali, razumijete poantu? Činjenica da su pubovi zatvoreni diljem Velike Britanije izaziva veliko nezadovoljstvo u društvu, jednako onome u nas zbog zatvorenih kafića. “To ti je poput odlaska u šoping centar," bila je to najbolja usporedba koje sam se sjetio. Samo se provezeš, a društveni život ravan je onome na Daksi!

Sjećam se kako se moja majka uvijek čudila kako ljudi zovu na kavu, a onda naruče Coca-Colu? I tako nekoliko puta dnevno! “Aaaa, to je za socijalna interakcija, razmjena infomacija i jednostavno način življenja, razumijem sad,” rekao je prijatelj koji je na kraju shvatio kulturu kafenisanja.

“A što sad ljudi rade,” upitao je. “Pa uglavnom isto što i dosad samo što sad sjede po klupama i zidićima s kavom u papirnatim čašama koju pijuckaju preko plastičnih poklopaca,” odgovorio sam. “Što misliš, hoće li se nakon pandemije promijeniti navika odlaženja u kafiće,” dodao je. Pitanje koje mi je dalo mislit. Nedavno mi je prijatelj poslao sliku iz kafića u Mostaru, kako sjedi okružen ljudima s šalicama Lavazze ispred sebe.

Prva reakcija mi je bila kako sve izgleda čudno. Toliko sam prihvatio socijalnu distancu da mi je ono što je nekad bilo normalno sad izgledalo čudno. “Novo normalno” moja je realnost. Sjedanje bez maske i ispijanje kave sada mi izgleda kao prizor iz SF filmova. Hoće li se stvari vratiti na staro, vjerojatno hoće, ljudska je vrsta nevjerojatno prilagodljiva. Hoće li “pasti” prodaja kave za van, vjerojatno neće. “Prvo napravimo običaj, zatim običaji upravljaju s nama,” napisao je jednom Engleski pjesnik John Dryden.