Pomorsko zlo i naopako

Akcija Igora Legaza u kojem je uklonjen komadić zida i ograde na pomorskom dobru kod Ville Elita izazvala je opće oduševljenje u narodu. Frustrirani stalnim i upornim uzurpacijama, jednostavno smo oduševljeni kad netko među nama uzme zakon u svoje ruke. Zidovi, ograde, čak i bodljikava žica - sve smo to već vidjeli i otuda naš bijes. Odvjetnici su tu već nešto oprezniji, znajući da pravo i pravda nisu jedno te isto i da institut samopomoći može odvesti u kaos. Uostalom, i zakoni su kod nas prečesto podložni promjenama i puni rupa.

Recimo, na dubrovačkom području dva su eklatantna primjera u kojima je granica pomorskog dobra iscrtana na pogrešan ili barem štetan način. Recimo, kod hotela Neptun je granica pomorskog dobra iscrtana 60 metara daleko od mora, tako da se glavni restoran, skladišta i glavni energetski centar tog hotela nalaze na pomorskom dobru, pa bi se trebala oduzeti investitoru koji ih je pošteno od države kupio.

Spor oko toga traje 25 godina, a kad bi se granica pomorskog dobra na isti način, 60 metara od kraja, iscrtala kod hotela Argentina, Ville Dubrovnik i Excelsiora, Legaz bi svaku večer mogao spavati u drugoj sobi. Tri kata hotela President ja bih ostavio za sebe, a vama ostavljam vrt Vile Šeherezade da se tamo možete kupati s pogledom na Lokrum.

Privatizacija hotela Park zaustavljena je dok se iz imovine ne izdvoji 73 tisuće četvornih metara kao funkcionalna cjelina pomorskog dobra. Budući vlasnici hotela tako su se spasili ozbiljnih problema. Ali kad se potegla crta pomorskog dobra, u njega je ušao i prostor u vlasništvu tvrtke Moby Dick, onog dječjeg igrališta na kantunu koje se nalazi 115 metara od mora i nije funkcionalna cjelina plaže.

Na igralište se ne može ući s morske strane, nego s ceste. Dakle, vlasniku bi se bez naknade trebalo oduzeti to zemljište. A kad pogledate koliko je kuća, na potezu od Sustjepana do Štikovice napravljeno unutar 60 do 115 metara od mora, past ćete u nesvijest. Neke, ne mnoge, napravljene su i nakon 1990-tih, sve na pjeni od mora i s urednom dozvolom.

Od 1994. godine četiri se puta pokušavalo utvrditi četiri kriterija za iscrtavanje pomorskog dobra. Dva puta se to pokušavalo propisati zakonom, a po jedanput naputkom i uredbom. Bio je predviđen jedan kriterij i tri iznimke, a danas smo, novim zakonom, došli na 3 kriterija i 5 iznimki pa je na mjesnim povjerenstvima za određivanje pomorskog dobra odluka kako će potegnut crtu.

U tom kaosu nije lako biti Igor Legaz. Ali nije lako ni biti investitor u državi koja svako malo mijenja kriterije i zakone.