Kad bismo gledali dulje vremenske periode za različita područja to bi nekako ovako izgledalo - u nogometu to bi podrazumijevalo promjenu nekoliko trenera, par preuređenja stadiona i mnoštva vlasnika klubova među kojima jedan ustraje na tome da je ova godina upravo TA sezona. U tehnološkom smislu to bi bio razvoj interneta od dial-upa do umjetne inteligencije. U braku 30 je godina razdoblje u kojem bi se možda mogla ishoditi kvalifikacija za ulazak u program UNESCOve zaštite. Prošlog su vikenda gospođa Thomas i pripadajući joj suprug, ja, proslavili tzv. bisernu obljetnicu braka. To što je biserna vrlo je znakovito jer kao što se biser u školjci izgradi iritacijom zbog tuđeg tijela, tako je i u braku.
Trideset godina strpljivog puta do bisera, jer, ako te brak nečemu nauči onda je to strpljenje. Obljetnički sam dan pomno isplanirao, kao presjek najboljih slika iz našeg bračnog albuma. Predvidio sam doručak u Stonu, romantičnu vožnju obalom, šetnju, kupanje, planinarenje, šampanjac i večeru s pogledom na Dalmaciju. Što bi moglo poći po zlu? Dakle.....zapravo ništa, ali.... Bio je to dan predivnih iznenađenja. Doručkovali smo u slatkom malom kafiću u Stonu koji je vlasnik moj prijatelj. Sve je išlo po planu. Kafa, krasni domaći kolači, sunčan dan. Dan u kojem sasvim smetneš svakodnevnicu i detalj da parking sat neumoljivo otkucava. Točno u 10:30 u mene se žena digla za poć‘ u wc u čemu baš ništa nije bilo sumnjivo.
Prošlo je nekoliko minuta i onda se ONA pojavila u vjenčanoj haljini koju je nosila prije 30 godina. Ne kopija nego ista haljina koja joj je i dalje savršeno pristajala. Iznenađenje je slaba riječ za taj trenutak. Mislim da mi su mi se zamrznuli mozak i tijelo da bi se za tren povratili u valu neizrecive sreće. U jednom sam momentu mazao maslo na kroasan, a u sljedećem se film prevrtio na 1996. godinu na isti prizor.
U mene se žena sjetila kako smo se oženili u 10 ipo ujutro i pomno je isplanirala cijelu operaciju u dogovoru s vlasnikom kafića. Ja se naravno toga nisam sjećao i zato su, drage dame i gospodo, žene uvijek pobjednice. Slikali smo se i fotografiju poslali obitelji i prijateljima.
U sekundi su počele pristizati čestitke i pohvale za ideju romantičnog izleta, međutim, svaka je poruka završila s pitanjem "jesi li se ti uspio uvući u svoje vjenčano odijelo?" Odlično pitanje koje ostavljam bez odgovora. Nakon Stona uputili smo se malo sjevernije jer svaka proslava godišnjice mora imati barem jednu diskutabilnu odluku. Moja je bila penjanje na Biokovo. Nakon kupanja u Tučepima što je bilo odlično, pošli smo na Skywalk. Na Googleu sam vidio mnoštvo fotografija s parovima koji se opušteno smješkaju u kameru, "viseći" nad Hrvatskom. E, ali stvarnost je sasvim drugačija. Ja bi rekao da je riječ o psihološkom eksperimentu prodanom pod turističku atrakciju. Mozak zna da je staklo pod nogama napravljeno da izdrži ogromnu težinu.
No, s prvim korakom na staklo otvara se unutarnji razgovor: "Sasvim si siguran. Ne, ne, past ćemo. Ma gle, pa i drugi ljudi hodaju, sve je u redu." Dopuzao sam na staklo elegancijom puža balavog koji prelazi preko pločica u kuhinji, ali nastojeći što je moguće više biti na metalnim dijelovima mosta. Staklo? Ne hvala! Metal? Može! Taman kad sam se odvažio za nastavak kretanja kraj mene je odvažno prošao poveći Poljak i majkemi, učinilo mi se da se pod njim savilo staklo. Prva mi je asocijacija bila pjesma Annie Lenox "Walking on the broken glass". Park pridode Biokovo je božanstven, a prizori doslovno oduzimaju dah. Spoj planina koje se dodiruju s nebom, a dole s morem, sela razasuta ko tučeni cukar na pinci, sve tako posloženo kao da je naneseno rukom renesansnog slikara. To te mjesto podsjeti koliko si čovječe malen pod zvijezdama, ali i blagoslovljen što se tu nalaziš.
Večerali smo u restoranu s pogledom na more i otoke. Sunce je lagano zapadalo i uranjalo u more, šampanjac se zlatio u čašama. U tom mi je trenutku na pamet pala pjesma Climb Ev‘ry Mountain jer brak je zapravo poput penjanja na planinu - ponekad se zajedno penjete, ponekad jedno vuče onog drugog. Jedno nakon 30 godina bez problema stane u vjenčanu haljinu dok onaj drugi nosi gaće na lastiku. Trideset godina braka ne postiže se izbjegavanjem penjanja, već zajedničkim hodanjem prema vrhu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....