“Za svaku gambelu pića ili plastičnu bocu koju ubacim u stroj dobijem 25 centi,” s osmijehom mi je rekao njemački turist. A koliko smo mi ekološki osvješteni? Je li stvarno štitimo ovaj planet ili samo foliramo? Nedavno je na Mljetu izvedena akcija čišćenja jedne uvale i tom je prilikom skupljeno 400 kg otpada! U jednoj vali!
U nacionalnom parku, na rajskom otoku, mjestu na kojem se nalaze najljepši i najfascinantniji prizori prirodnih ljepota na Jadranu, i iz samo jedne uvale izvađeno je gotovo pola tone smeća! Naravno, znamo da ogromna količina smeća dolazi od naših južnih susjeda, a zagađenje, kao i COVID-19, ne poznaje pojam granica. Ali dobro, nije sad vrijeme za skupljanje političkih poena. Slična situacija s otpadom, nedavno je bila i u najužnijoj hrvatskoj uvali, Moluntu. Rezultati čišćenja su bili impresivni, da ne kažem depresivni.
Nego, vratimo se mom njemačkom prijatelju. “Gdje vi bacate ove metalne konzerve, ne snalazim se baš, koji je kontejner za smeće, a koji za metal?” upitao je s osmijehom. Prije nekoliko dana svi kontejneri za reciklažu u Župi bili su pretrpani smećem. Ljudi su naguravali papire, kartone i svu moguću plastičnu ambalažu sa strane kontejnera, jer u njima jednostavno nije bilo mjesta. Jako ružna slika koja ujedno cijeli koncept recikliranja čini besmislenim!
Nećemo sad za to okrivljavati Covid-19, ovo je skoro pa uobičajena situacija, viđena i prije, a radi se o lošoj organizaciji odvoza. Možda bi označavanje kontejnera s engleskim nazivima pomoglo turistima, umjesto da moraju otvarati poklopce kako bi vidjeli gdje što odložiti. “U Njemačkoj ambalažu vraćamo direktno u butigu.
Postoje aparati u koji se ubacuju gambele i plastične boce, automatski se prešaju, a za svaku se dobije 25 centi,” nastavio je. U glavi mi je automatski zazvonio stari slogan tvrtke Audi: “Vorsprung durch Technik” ili ti ga “Napredak kroz tehnologiju!”
Nema bolje motivacije od financijske koristi. Zamislite malo te brojeve. Za svaku gambelu ili bocu dvije kune! Ovo je dobar pokazatelj ogromne razlike u ekonomijama dviju zemalja. Također je i pokazatelj organizacijske strukture zemalja koje se nalaze na suprotnim krajevima u hijerarhiji Europske unije. Možda bi bilo dobro da se i Hrvatska priključi modelu “napretka kroz tehnologiju”!
O tome da bi Hrvatska trebala biti svjetski lider obnovljivih izvora energije govorio sam toliko puta da sam više ostao i bez glasa. Kad bismo samo imali veliki broj sunčanih dana u godini za solarnu energiju!? Vjetar za vjetrenjače! Rijeke i tekuću vodu! Tisuću kilometara obale za proizvodnju struje putem morskih valova!
Mogli bi biti, zapravo trebali bi biti ekološko srce Europe. U zemlji koja ima 100 posto izvore obnovljive energije. U zemlji koja ima nula otpada u kojoj je recikliranje ugrađeno u kulturu i gdje smo lideri napretka kroz tehnologiju. U zemlji u kojoj milijune turista educiramo o prednostima recikliranja. Ljepota i raznolikost prirodnih ljepota naše zemlje stavlja nam hranu na pjat, plaća kredite i obrazuje mlađe naraštaje.
Ako ne poštujemo, štitimo i brinemo se o onome što nam je Bog d’o, ne samo da smo problem, već smo njegov uzrok. Zato se nemojmo dovoditi u situaciju da moramo čistiti smeće iz jedinog nacionalnog parka u županiji. Ili dovoditi turiste u situaciju da ne znaju na koju stranu i koji kontejner odložiti meće. Ili pustiti da kontejneri stoje danima zatrpani te da nam tehnologija recikliranja ostane predpotopna.
“Iskorištavamo Zemlju jer mislimo da nam to pripada. Kad je budemo percipirali kao zajednicu kojoj svi pripadamo, možda je počnemo voljeti i poštovati,” mudro je rekao Aldo Leopold.