Šaka s Pantovčaka i Socijal domovinski pokret

Krenulo je s gotovo biblijskom pjesmom - Rijeke pravde dolaze. A završilo s onom - Potočić maleni dolinom žubori, cijeli svijet govori o našoj ljubavi. Zoran Milanović šutnuo je Peđu Grbina ustranu i do neba podigao entuzijazam u najjačoj oporbenoj stranci. Nisu ni primijetili da su s Milanovićem postali Socijal domovinski pokret. Sad su sretni jer su ubrali jedan mandat više, a sutra će se možda sjetiti da su im sve okolnosti išle na ruku. Izbori su održani usred tjedna da bi se otežalo glasanje (hercegovačke) dijaspore, vrijeme je bilo lijepo, a turistička gužva još nije krenula. Ni korone nije bilo da bi se kandidat mogao prikazati kao spasitelj nacije. I što su Rijeke pravde s Milanovićem izbacile u saborske klupe? Svega jedan mandat više. Što bi tek bilo da se Milanović nije uključio?

Nego, znamo li tko je danas predsjednik SDP-a? Peđa Grbin ili Milanović? Čini mi se da će se Grbin morati iskobeljati iz grmlja u koje ga je gurnuo momak s Pantovčaka, i da opet mora zagristi limun i preuzeti timun. Milanović će dotad odmoriti na Pantovčaku i s prijateljima iz Domovinskog pokreta raditi na predsjedničkim izborima. Jer Šaka s Pantovčaka nije samo satrala SDP, nego je do neba uzdigla DP. Istina, dio Domovinaca zamjerio je Milanoviću što se stavio za SDP. Čak su ga proglasili izdajnikom, ali do predsjedničkih izbora će shvatiti da je zapravo igrao za njih, da je spriječio koaliciju Račanovaca i Možemovaca, a mobilizirao sve što je desnije od HDZ-a. Sve te sinekure koje im sad mora dati HDZ da bi opstao na vlasti, sve te fotelje u državnim firmama i po ministarstvima natjerat će ih da prigrle sina svoga razmetnoga. I da ga na idućim izborima nagrade još jednim zimovanjem na Pantovčaku. Zaslužio je.

A HDZ?

Budimo iskreni, HDZ je proklizao za 5 mandata. Nije ni puno, s obzirom na plin koji su prodavali za cent. Malo, s obzirom na Turudića kao novu Državnu Radost Republike Hrvatske. Ako oporba nema razloga za slavlje jer u optimalnim uvjetima nije uspjela doći na vlast, onda HDZ ima ozbiljnih razloga za brigu jer su na vlasti ostali. I to u koaliciji s DP-om, svojim odmetnutim desnim krilom koje bi Plenkovića najradije izbrisalo gumicom. Dosad se HDZ mogao osloniti na manjinske i druge žetončiće. Žetoni su jeftini, ali koalicije su baš skupi i komplicirani politički alati.

Možda sam istrčao pred rudo, možda SDP ipak napravi crno-crvenu koaliciju nacionalnog spasa s DP-om, MOST-om i Možemo, ali mi je mrvicu teško zamisliti tu ideološku musaku. Jer, onog trenutka kad dođe na vlast, takva bi koalicija ispunila svoj smisao - smjenu Plenkovićevog HDZ-a. A nakon toga - kom’ opanci kom’ obojci...

I za kraj, još riječ dvije o Đuru Caporu, lideru Možemosa u našoj izbornoj jedinici. Postigao je baš veliki rezultat jer Srđ je grad već u Slivnom ne znači ništa. A mandat mu je izmakao baš za dlaku.

Ukratko, za koga god da smo glasali - više sreće drugi put.