Od 'Izgubljen u New Yorku' do 'Sam u kućI' filmska je franšiza koja je generacijama postala sinonim za Božić, jednako kao što su pečena purica ili skladba Tiha noć! Snimljeno je pet nastavaka filma, a u jednom se čak pojavio i Donald Trump (sjećate se njega?). Možda su se oni izgubili u New Yorku, ali nikad nisu snimili nastavak “Izgubljen u Župi!” Sam u kući, voljeli ili ne, svi smo pogledali te filmove.
A ovaj tjedan ja sam bio zvijezda šestog nastavka Sam u kući – Avanture s Brašine. Da, žena mi je otputovala sa svojim curama (zapravo sestrama) na produljeni vikend u divljinu Plitvica i ostavila me samog doma. Ne baš posve samog, bio sam u društvu s kornjačom, dvije mačke i našim starim kučkom, znači, ne baš razgovorljiva ekipa.
Hedonistička kombinacija sastavljena od Netflixa, nogometa, kompjutorskih igara i dijete bazirane na pizzi bili su u planu u mojoj Avanturi s Brašine. Žena mi je mahnula na odlasku i ostavila listu stvari “za zapamtit”, a koju sam ja isti čas izgubio.
Sjećam se jednog naputka: “pokušaj ne ubiti kojeg kućnog ljubimca.” Nisam od onih koji se dosađuju kad ostanu sami. Nisam povučen, daleko od toga, ne planiram se odseliti na pusti otok, tako da glumiti Macaulaya Culkina nekoliko dana nije bio veliki izazov. Iako, na drugu stranu, uspješan brak temelji se na timskom radu, a ja sam bio polovica tima. Moj Yin je izgubio Yanga.
Prilično sam siguran da bih, da živim sam, veći dio tjedna patio od strašnog gastritisa i diareje. Pošalji muškarca u butigu i on će se vratiti sa saketom punim mesa, čipsa i gaziranog pića. Zapravo u prvom (i jedinom) odlasku u Konzum torbu sam napunio s valjda pola mrtve krave, količinom Haribo bombona koja bi (nanovo) potopila Titanik, sve vrste Milka čokolade koje su bile na polici i pomalo bizarno, jedan voćni jogurt.
Kad sam pospremao spenzu shvatio sam da u bursi nema ništa što je raslo u zemlji ili je ubrano sa stabla. Da sam htio balansiranu dijetu onda bi jeo ćevape s gumenim bombonima s okusom dinje. Čisto sumnjam da je usamljeni jogurt od jagode mogao sadržavati potrebnu dnevnu dozu vitamina.
Zapravo je jedina zelena stvar od spenze bio Konzumov saket. Čak se nisam sjetio i kupio dozu toalet papira koja bi mogla “pokriti” potrebe mojih budućih obroka. Kuhinjska kredenca je izgledala kao nekad u studentskim danima. Ili kao što bi Kevin iz filma Sam u kući rekao: “Blagoslovljene hranjive vrijednosti sira s pastom iz mikrovalne i ljudi što su ih stavili na sniženje. Amen.” A tu je i dosada.
Stati doma zapravo nije problem, pa cijelu godinu smo doma, međutim, biti sam ipak je nešto drugo. Suosjećam sa svim ljudima koji su u ovoj pandemiji bili doma. Ako nam se čini da smo zbog pandemije u zatvoru, onda je biti sam doma kao da si u samici.
Već nakon drugog dana samovanja počeo sam razgovarati s psom. Kao što sam rekao radi se starom psu tako da joj sluh nije kao što je bio prije. Svako malo digne glavu prema meni kao da kaže: “Vidim da mičeš s ustima, ali znaš li ti da sam ja skoro gluha?” Možda je i to razlog zašto ljudi često kupuju papagaje?
Ali koliko god moja pasica bila gluha, kad otvorim gambelu Cezar hrane čuje ko šišmiš! Treći dan sam promislio jel’ bi me možda kornjača saslušala? Međutim, koje iznenađenje, ne bi! Čak sam razmišljao kad bi kojim čudom kornjača govorila jel bi to bilo onako usporeno, kao u crtiću? Jesam li ja ovo prolupo? Hoću li počet razgovarat s namještajem?
Kažu da žene drže tri kantuna od kuće, s čime sam suglasan, tako da imam osjećaj da je u nas doma četvrti kantun ispunjen brzom hranom, velikom televizijom i neopranim pjatima. “Znači, Boba danas dolazi,” viknula je susjeda s balkona nakon što je čula da mi usisavač radi prekovremeno.
Boravak sam u kući uvijek upadne u istu rutinu u kojoj se vučem po kući ko kišna glista, a zatim sate pred ženin povratak provodim ko Mary Poppins leteći uokolo i pospremajući nered koji sam napravio. Pa zašto bi onda ovaj put bilo drugačije? Sam u kući – Avantura na Brašini – The End!