Vražji turisti i gori domaćini

Dobro ljudi, možemo li se odlučiti - jesu li nas visoke cijene gurnule u lipanjsku turističku rupu ili je gužva po Gradu?

Evo 34 godine mrčim kartu, a još nisam doživio da smo zadovoljni sezonom. Ako sam dobro shvatio, od svih koji žive od turizma, najgore prolaze ugostitelji s Prijekog. Jedino mi je gospar Ivo Rudenjak, nakon sjednice ministarstva tuđih poslova koja se kod njega redovito održavala, u povjerenju znao rijet - šuti, dobro je. Ostali kukaju ko će jače - gosti nikakvi; slabo troše, jedu samo salatu, piju vodu ko deve. Odozgor, sa susjednog prozora baba viče da joj gosti cijelu večer stružu pantarulom po pjatu, galame...Ni vijesti ne može čut’, a kamoli zaspat’.

I taman kad turisti odgurnu pjat, ostave se noža i pantarula, eno ih pišaju po portunima, povraćaju pijani, sjede po skalama, leže po podu... Od čega su se napili ako samo vodu piju?! Sjećam se gospođe koja je u ona sretna zimmer-frei vremena dočekivala autobuse na Stadionu. Prošle su godine od tada i vidim je kako ide preko Pila i vitla bagulinom rastjerujući dosadne fureste da može proć. Vrag odnio njih i turizam. Sve smrdi, sve je šporko...

Prije je sve bilo bolje, jel da? Digne se pape pa lagano pješice u TUP-a na posao. Ujutro u pet ura. Na objedu je bio već u tri ure. Donio bi nekad i štogod alata; malo elektroda za zavarit’ odrinu ispred kuće. A Radeljević? Radeljević je Dubrovniku bio ono što je na motoru zamašnjak. Ako bi đegod i kasnio, dok prolaziš pored Radeljevića ubrzao bi korak i uvijek stigao na vrijeme. Ljudi su živjeli bez mobitela i imali malo više vremena - sjećam se da je “šestica” od Pošte do Pila vozila po ure, nekad i 45 minuta. Nije problem bila gužva, nego mali prozori na autobusu. Ako kome došlo molat, puštit goluba da ‘prostite, najbolje je to bilo učinit na Lapad stanici jer bi Radeljević svojim vonjem pokrio svaki vjetrić.

Mobitele sam već spomenuo, jel’ da? Dobro je da ih onda nije bilo jer to što smo mi radili iza Porporele ili u parku u Pilama, to bi danas bio cjelovečernji film. Imalo bi se što čut i viđet. A, ne ovi današnji WhatsApp clipovi od 20 sekundi.

Uglavnom, shvatli ste - sve je pitanje mjere: A naše njorganje i kukanje prevršilo je svaku mjeru. Međutim, Dubrovnik je, ako mene pitate, uz sve to još fin, dobar i trpeći prema svojim gostima. Hajka na turiste kakvu prave Splićani već je postala opasna. Tamo su s grintanja prešli na djela.

Domaći su furešte počeli zalijevat vodom, domalo će letit pjati, boce...netko bi mogao i teže stradati. Smeta im što furešti pišaju i povraćaju, ali im ne pada na pamet postavit koje đestro. Kafići zatvaraju u ponoća, a butige od alkohola rade do jutra i nikoga nema da zbroji dva i dva. Zaludu im je gradonačelnik fizičar elementarnih čestica, zaludu tepanje da nima Splita do Splita. I ovakvi kakvi smo, bolji smo. Za tri koplja u svemu. Čak i u njorganju.