Hrvatska je jedna od prvih deset zemalja u svijetu koja je uvela jednogodišnju vizu za digitalne nomade. Gradska uprava i dubrovačka Turistička zajednica, među 115 prijavljenih kandidata, odabrali su prvih deset 'službenih' nomada i osigurali im mjesec dana besplatnog života u Dubrovniku. Zauzvrat očekuju korisne savjete kako stvoriti povoljno ozračje na jugu Hrvatske za ovu vrstu gostiju koja ne žudi za putovanjima samo u ljetnim mjesecima niti sjedi kući čekajući da prođe pandemija. Projekt je nazvan „The Dubrovnik digital nomad-in-residence“.
U svijetu digitalnih nomada, Hrvatska je na glasu kao jedna od jeftinijih europskih zemalja za duži boravak, a pritom nudi mnogo prirodnih, povijesnih i kulturnih znamenitosti. Sudionici ovog programa smješteni su u privatnim apartmanima, neki i u novom Studentskom domu. Priznaju kako je opće poznavanje Dubrovnika među nomadima uglavnom svedeno na ulogu Kraljeva Grudobrana u popularnoj seriji Game of Thrones. No, Albert Cañigueral, španjolski učitelj, pisac i redatelj dokumentarnih filmova, u Dubrovniku je bio 2003. godine.
- Grad je danas prilično prazan zbog pandemije, inače ga posjećuje jako mnogo turista. Prije gotovo 20 godina, komunikacija s lokalnim stanovništvom išla je mnogo teže nego danas kad se gotovo svi sporazumijevaju na engleskom jeziku - prisjeća se Albert.
Njegova karijera podrazumijevala je mnogo putovanja po Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, no program u Dubrovniku njegovo je prvo formalno iskustvo kao digitalnog nomada. Trenutačno istražuje teme koje se tiču tržišta rada, budućnosti zaposlenja i visoke tehnologije u društvu, pa tako i digitalnog nomadstva. Pokazalo se, kako kaže, da fleksibilnost povoljno utječe produktivnost.
- Ako netko nakon četiri sata usredotočenog rada prošeće zidinama, popije kavu i nastavi raditi, rezultat rada mora biti bolji od prisilnog sjedenja osam sati u uredu, u komadu. Rad od kuće i fleksibilnost u raspoređivanju radnih sati bit će sve više uobičajena pojava. Nije sve crno i bijelo, ne može se reći da će svi moći tako raditi, postoje poslovi koji zahtijevaju prisutnost radnika i strogo određene satnice, ali sve više poslova će biti temeljeno na projektima s utvrđenim rokom predaje, kao što će sve više ljudi biti plaćeno po projektu umjesto na redovnoj plaći. Inovacije i promjene odvijaju se sve brže, a kompanije traže talente i svježu radnu snagu, ne na stalnoj nego projektnoj razini. Metafora za taj vid poduzetništva je „holivudski model“. Dio zaposlenika filmskog studija ima stalan posao, ali za svaki film se angažiraju novi režiseri, glumci, vizažisti, itd. Zamislite da u svakom filmu uvijek glume isti glumci! Za kompanije je taj model dobar, a na državama je da osiguraju učinkovit socijalni sustav i prilagode se novoj paradigmi. Umjesto da čitav život radimo na istom radnom mjestu, za plaću, treba se naučiti na fragmentirani sustav u kojem će primanja imati uspone i padove, a socijalni sustav će morati to prepoznati – kaže Albert.
Pandemija bolesti COVID-19 i najkonzervativnijim je poslodavcima dokazala kako rad od kuće, ili drugog alternativnog mjesta, nije nužno nedostatak. Upitana, koji bi savjet dala digitalnom nomadu početniku, kako izgraditi održiv posao, Britanka Charlie Brown smatra kako je fleksibilnost ključna riječ. Kibernetički prostor nudi neopisive mogućnosti o kojima ni sama ništa nije znala dok nije prodala svu svoju imovinu, kuću, bar i vinoteku u blizini Londona, i krenula putevima nomada. Prije Dubrovnika, Charlie je već bila stacionirana u Hrvatskoj, u Zagrebu i Splitu. Početnicima koji nemaju posao preporučuje stranicu upwork.com, na kojoj se nude stotine tisuća različitih mogućnosti za rad. Sve je moguće, pa i iz Dubrovnika voditi teksašku radijsku emisiju, kao što to čini jedna od sudionica programa.
Amerikanac Ron Tardiff, mladi znanstvenik koji je studirao u sedam različitih zemalja, od Europe do Kine, vjeruje da je Dubrovnik logičan izbor za 'workcation', sve prisutniji trend u kompanijama koje zaposlenicima daju mogućnost tri mjeseca u godini raditi odakle god žele, makar s druge polutke.
- Seleći zbog studija ili posla, odradio sam mnogo birokracije i stoga mogu reći da je pravo osvježenje susresti se sa zemljom koja vam iskazuje ovakvu dobrodošlicu i uklanja barijere za ulazak. Promatrajući iz perspektive pretpandemijskog doba, prednost Hrvatske je dostupnost, mogućnost putovanja trajektom do Italije, blizina balkanskih zemalja za koje posljednjih godina iznimno raste interes digitalnih nomada, lijepo je skoknuti do otoka, a moram priznati da su hrvatske autoceste jedne od najboljih Europi. Kad bi bar i željeznice bile tako dobre – komentira Ron.
Tardiff je oduševljen idejom koja se ovdje pokušava razviti i ukazati kako digitalni nomadi mogu biti mnogo više od običnih turista. Nada se da će i drugi gradovi preuzeti dubrovački model. Kao znanstvenik je osobito zainteresiran za razvoj 'plave ekonomije'. S obzirom da je turizam drugi najvažniji sektor i pretendira preuzeti primat na Sredozemlju, što nije nužno dobra stvar kad je u pitanju zaštita okoliša, Tardiffa zaokuplja pitanje kako reducirati broj turista, privući goste koji donose veću vrijednost destinaciji, na primjer digitalne nomade.
Posljednjih pet godina, otkako je značajno poraslo zanimanje Amerikanaca za naša turistička odredišta, teksašanka Kelsey Kay Love Hrvatsku je stavila na svoj popis zemalja koje mora posjetiti. U nomadski se život upustila prije osam godina, krenuvši od Kostarike, preko Balija, Novog Zelanda, Tajlanda,...
- Privlače me stanja u kojima se nađem izvan svoje komforne zone, što životni stil digitalnih nomada zahtijeva. Ogromna je prednost ukoliko imate stabilan posao – kaže Kelsey, inače brand manager za luksuzni brend alkoholnih pića u suvlasništvu Bruna Marsa. Ranije je radila kao putopisac za brojne turističke web stranice i pružatelje turističkih usluga na Mauiju i u Australiji. Je li opterećena pitanjem financijske sigurnosti?
- O, da! Srećom, skoro dvije godine imam isti posao pa sam prilično opuštena. Treba biti ustrajan, kreativan, nekad i riskirati. Znate li izrađivati mrežne stranice, pisati, upoznati ste s društvenim medijima, postoji mnogo poslova koje možete raditi za druge. Jednostavnije je bilo u Australiji i Novom Zelandu gdje sam imala radnu vizu, u odnosu na Aziju. Sad i Hrvatska nudi vize za digitalne nomade, što je izvrsno. Mislim da je godina dana upravo savršeno odabran rok – kaže Kelsey.
Ron Tardiff ističe da nomad nikad ne troši sav novac kojeg zaradi, a prilikom odabira odredišta vodi računa da su troškovi života niži od onih u zemlji iz koje stižu prihodi. Tu je prilika za Hrvatsku, koja pruža mogućnost jeftinijeg dužeg boravka nego mnoge druge zemlje. Na pitanje, koji su najvažniji uvjeti digitalnog nomada pri odabiru odredišta u kojem bi proveo mjesec ili više, sugovornici na prvo mjesto stavljaju trošak smještaja. Postoje gradovi sa skupim noćenjem, ali su domaćini spremni prihvatiti razumnu cijenu mjesečne rente. Nadalje, važni su im kvalitetan pristup internetu, prihvatljiv prijevoz bilo da je riječ o cijeni rent-a-cara ili javnog prijevoza autobusom, blizina međunarodne zračne luke, sigurnost, pristup prirodi, ugodna klima i prisutnost drugih digitalnih nomada ili zajednice stranih državljana koji mogu pomoći u lakšem snalaženju i povezivanju s lokalnim stanovništvom. Ono što žele izbjeći su prezasićeni gradovi u kojima turizam negativno utječe na kvalitetu života.
Na globalnoj mreži koja okuplja digitalne nomade, nomadlist.com, objavljeno je 210 recenzija za Dubrovnik. Opća ocjena je 3.41. Digitalni nomadi hvale brzinu interneta, mjesta na kojima se može raditi, kvalitetu života, sigurnost i razinu obrazovanja, dok je Dubrovnik nisku ocjenu dobio za noćni život, sustav grijanja i hlađenja, raširenost pušenja. Spominju se teško sklapanje prijateljstava i ne baš prijateljski odnos prema ženama i prema LGBT zajednici. Od svega navedenoga, sugovornici sa smijehom primjećuju kako su nekretnine za iznajmljivanje u Dubrovniku očito usmjerene na ljetnu sezonu i hlađenje, ali ne i grijanje. Oni koji su i ranije bili u Hrvatskoj, kažu da su Hrvati iznimno ljubazan narod i da nisu imali neugodnosti. Tvrde da ocjene na ovakvim stranicama ne utječu značajno na odluku o odabiru mjesta za putovanje, iako prije samog odlaska pogledaju objavljene informacije. Na pitanje, koje su prednosti Dubrovnika i Hrvatske za digitalne nomade, ističu ugodnu klimu i opušten način života.
- U prilog vam ide mediteranski životni stil, pristup divnim plažama osobito kako se bližimo ljetu. Hrvati su vrlo dobri domaćini! Najljepša strana nomadstva je što ne morate pustiti sidro na jednom mjestu. Dakle, ne moram odabrati život samo u jednom hrvatskom gradu. Mogu provesti mjesec u Dubrovniku, idući u Splitu, ili u kontinentalnom dijelu zemlje koji je još uvijek neistražen – kaže Charlie Brown.
S njom se slažu Ron i Albert, ističući kako život značajno olakšava činjenica da većina stanovnika s lakoćom komunicira na engleskom jeziku. Ronova je primjedba dislociranost Dubrovnika. Iako će se rado ovdje vratiti, srednjedalmatinski gradovi mu se čine logičnijom bazom za digitalnog nomada. Split je veći i nešto jeftiniji grad, a kako mu je Hrvatska već godinama na listi zemalja u kojoj se želi privremeno nastaniti, nakon Budimpešte, to će vjerojatno biti njegov izbor.
Zanimljiv stav iznose o pitanju zdravstvenog osiguranja. Prije pandemije uglavnom su riskirali i živjeli bez ikakvog osiguranja, a COVID-19 ih je natjerao na oprez. Charlie Brown kaže kako je još uvijek uzrujana zbog Brexita, ali još uvijek ima karticu zdravstvenog osiguranja koja vrijedi u zemljama Europske unije. U situacijama kad takvo što nije moguće, nomadi se djelomično oslanjaju na putna osiguranja, koja, kažu, ne funkcioniraju svugdje i uvijek. S radnom vizom u Australiji i Novom Zelandu, Kelsey je bila osigurana kao i svi drugi zaposleni, no često je to pravi izazov. Nakon što je njezin partner dobio denga groznicu na Tajlandu, prenoćio 48 sati u bolnici, s pretragama kao što su MR, putno osiguranje mu nije prihvaćeno pa su uslugu platili četiri tisuće dolara. Još misle kako su dobro prošli s obzirom cijene u rodnoj zemlji. Ron se prisjeća kako je prije godinu dana bio primoran obaviti operaciju slijepog crijeva u Grčkoj što mu je pokrilo njemačko putno osiguranje.
- Dolazim iz SAD-a, države najskuplje zdravstvene skrbi u svijetu tako da, čak i kad bih iz svog džepa morao platiti neku zdravstvenu uslugu, bila bi jeftinija nego kupiti policu osiguranja u Americi. Nemam dentalno osiguranje, ovo osnovno koje trenutačno imam pokriva puknuće zuba, ali kad bih sad odlučio ovdje poći na kontrolu kod stomatologa, bilo bi to 10 do 15 puta jeftinije nego u SAD-u. Znači, ja sam na dobitku. Ljudi se s tim šale, ali jeftinije bi mi bilo sjesti na zrakoplov iz Amerike u Hrvatsku, počastiti se koktelom, srediti svoje zube, i vratiti se natrag nego to učiniti u vlastitoj državi – komentira Ron i dodaje: „Ne brinem se za zdravstveno osiguranje, jer ne može biti skuplje od onoga otkud dolazim“.
Na upit, gdje bi najradije živjeli, Ron bira Grčku, iako napominje kako ga u tome, kao Amerikanca, priječi zakučasta birokracija i posve zastarjeli sustav. Iako je tamo studirao, nema mogućnost zaposlenja u Grčkoj. Nomadima najprivlačnije zemlje često imaju previše prepreka za boravak, ali to ih uglavnom ne sprječava u nastojanjima.
- Prije ovog programa, dvojila sam hoću li poći u Portugal ili Hrvatsku, a sad sam sto posto sigurna da sam dobro odabrala. Dubrovačko okruženje je mirno, s predivnom prirodom, a i jednostavnije je nego u Portugalu - kaže Kelsey Kay Love.