Stranci koji žive u Europskoj uniji, od 30. lipnja ove godine moći će kupovati poljoprivredna zemljišta u Hrvatskoj kao hrvatski građani. Što stoji posrijedi te novosti i kako će se ona odraziti na dubrovačko područje, otkriva agent za nekretnine Frano Bezić.
- Kad smo ušli u Europsku uniju, tražili smo ‘grace period‘, određeno vrijeme tijekom kojeg se naša negrađevinska zemlja ne može prodavati stranim fizičkim osobama. Taj ‘grace period‘ sad ističe i kad se to dogodi, svatko će normalno moći kupiti poljoprivrednu zemlju, što može dovesti do povećanja cijena, ne toliko u našim krajevima, ali zemlja koja je obradiva kao što je to slučaj u Slavoniji, ona je dosad bila značajno jeftinija nego u zemljama Europske unije. I upravo zbog toga se očekuje rast cijena, već je počeo rast cijena tih obradivih zemljišta. Problem Dubrovnika odnosno Župe dubrovačke i Konavala pa sve do Pelješca je taj da je ta obradiva zemlja zapravo vrlo često neobrađena i parcele su male. Tko se želi baviti ozbiljnijom poljoprivredom, to je izuzetno mukotrpan posao, mogu reći Sizifov posao da se to očisti. Prvo, s jedne strane to nije prenašano s generacije na generaciju: danas od 150 suvlasnika jedne parcele, vjerojatno imate 100 mrtvih i 40 koji žive negdje po svijetu tako da je katastrofalna situacija s tim zemljištima upravo zbog toga što se dugo vremena nisu koristila, komentira Bezić.
Upozorava da su se zemljišta davno trebala početi sređivati kad je riječ o zemljišno-knjižnim dokumentima.
- Država nema nekog interesa, a ljudi koji su vlasnici toga, s obzirom na to da od te zemlje nemaju apsolutno nikakve koristi, uglavnom je ne prodaju jer se više ne zna ni tko je vlasnik i kako će se to riješiti, ni sam ne znam. Ali, u Slavoniji gdje su veće površine, tu će doći do porasta cijena, kazuje Bezić otkrivajući očekuje li povećan interes za kupnju poljoprivrednog zemljišta na krajnjem jugu:
- Definitivno će se interes pojaviti, ali to je tako težak posao da ne znam kako će se to u konačnici uspjeti izdefinirati. Što se tiče cijene, cijene zelenih površina ovise o zoni u kojoj se nalaze, što su bliže gradu i bliže moru skuplje su, ako je nešto baš obrađeno, tipa da imate maslinik onda to ima određenu cijenu. U principu maslinik na dobrim lokacijama košta oko 25 do 30 eura po kvadratu. Obrađeni vinograd također, posebno na nekim jako dobrim mjestima, cijene se kreću oko 20 ili 25 eura. Kad govorimo o šumi, to je u principu 5, 6, 7 ili maksimalno 10 eura po kvadratu, ali to je gornja granica. Mada, u okolici grada traže i više jer se očekuje da će se napraviti neki građevinski dijelovi pa traže 40, 50 eura po kvadratu, ali se to uglavnom ne prodava, naglašava Bezić.
Govori li se o poljoprivrednim zemljištima, najjužnija hrvatska općina – Općina Konavle čini se kao pravi eldorado za potencijalne kupce. Što očekuje, naveo je načelnik Božo Lasić.
- Ljudi su dosad kupovali stare kuće, Cavtat je dosta atraktivan što se tiče nekretnina. Dosad su se kupovale nekretnine i poljoprivredna zemljišta bez obzira na tu odredbu jer su je različitim modalitetima kupci zaobilazili, recimo, registrirali bi tvrtku. Prvo, u Konavlima imamo neriješeno Konavosko polje koje pokušavamo riješiti, a da ima nešto puno poljoprivrednog zemljišta – nema. Osim toga, većina Konavljana je emotivno vezano za zemlju, drugo, to s pravom zovemo ‘baština‘ ili ‘domovina‘, a jasno vam je što to znači. Mislim da Konavljani neće srljati, ali, vazda je bilo i dobrih i loših domaćina, loših domaćina koji će raskućiti sve, mi ih zovemo ‘kalaši‘, a i onijeh dobrijeh koji će čuvati ono što su namirili od svojih pradjedova i djedova pa neće to dozvoliti. Mogli su i prije to raditi, pa nisu radili. Nadam se da se to neće na taj način upropastiti. Ako netko i proda komad zemlje, onda se nadam da će se to oplemeniti i nešto drugo učiniti, kaže Lasić.
Na pitanje je li u svemu tome na neki način zakazala i država, Lasić odgovara:
- Država se trudi maksimalno što može, bez obzira koja je Vlada, mislim da su država i nadležna ministarstva toga itekako svjesni, a li što ćete? Ušli ste u jednu asocijaciju i morate poštovati pravila te asocijacije, ne možete nametati svoja. Moramo se prilagođavati, moramo postati svjesniji i odgovorniji, moramo ono što imamo znati oplemeniti i obraditi. Bio sam u Izraelu gdje sam vidio da usred pustinje uzgajaju junad, usred pustinje gdje nema ni vode, ma ničega... Dakle, usred pustinje se to isplati, a u nas se ‘ništa‘ ne isplati, u nas je to tako, ne mogu to shvatiti, ali je tako, mišljenja je konavoski načelnik.
Kakva je situacija na Pelješcu, otkriva agent za nekretnine iz Stona, Damir Đuračić.
- Poljoprivredna zemljišta nemaju veliku potražnju jer ako domaći kupe poljoprivredna zemljišta, nisu spremni platiti preko cijene, a cijenu definira potražnja. Potražnje nema i samim time je cijena ne može pratiti, ali vidjet ćemo što će biti kad od ove godine dođu strani kupci. Moja je pretpostavka da na Pelješcu neće biti velikih investitora u poljoprivredna zemljišta, ali će doći do toga da će onaj tko ima kuću kupiti neki obližnji manji maslinik ili nešto da bi time zaokružio cjelinu, čisto da svog gusta, pojašnjava Đuračić navodeći cijene obradivog poljoprivrednog zemljišta, maslinika ili vinograda na Pelješcu:
- Sve ovisi, cijene se kreću od par eura pa sve do 30 eura po kvadratu. Ako, primjerice, imate neko manje atraktivno zemljište od 1000 kvadrata a da je u potpunosti obradivo i u odličnom stanju, da su na njemu već neke kulture, tu se cijene kreću od 25 do 30 eura. Na Pelješcu nemamo puno poljoprivrednih zemljišta koja su atraktivna. U Stonu je malo drugačija situacija jer imamo stonsko polje a i dolina Neretve će isto biti zanimljiva stranim kupcima, ali ostalo ne baš toliko. Svakako, mislim da će se poljoprivredna zemljišta više tražiti u Slavoniji, zaključuje pelješki agent za nekretnine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....