Kamping tržište raste, a broj kampova pada: sad će još morati ukloniti mobilne kućice

Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine do kraja mjeseca na javno savjetovanje planira uputiti prijedlog Pravilnika o jednostavnim građevinama oko kojega je najviše pozornosti dosad privukla najava izmjena pravila za postavljanje mobilnih kućica u kampovima. Ukoliko se prijedlog usvoji, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji najviše će biti pogođeni pelješki kampovi uz more.

Za mobilne kućice površine do 15 četvornih metara ranije nije bila potreba građevinska ni lokacijska dozvola. Prema informacijama koje su iz ministarstva puštene u javnost, namjera je za takve kućice uvesti obvezu ishođenja lokacijske dozvole. Već je Zakonom o prostornom uređenju, koji je stupio na snagu s prvim danom ove godine, propisano da u kampu, u građevinskom području unutar naselja ugostiteljsko-turističke namjene, u pojasu od 25 metara od obalne crte nije moguće planirati građevine, postavljati modularno-montažne kućice odnosno pokretne kućice, niti poduzimati zahvate u prostoru osim otvorenih bazena, sportskih igrališta na otvorenom, sunčališta, šetnica, otvorenih terasa, sanitarnih čvorova, uređenih plaža te uređivanja površina prirodnih plaža, parkova, perivoja, javnog i zaštitnog zelenila. Također, tim je zakonom propisano da najmanje 40 posto ukupne površine kampa mora biti pod parkovnim nasadima i prirodnim zelenilom, najveća dopuštena izgrađenost iznosi 30 posto ukupne površine kampa, u što se uračunavaju i modularno-montažne odnosno pokretne kućice, neovisno o tome jesu li čvrsto povezane s tlom. Najviše 30 posto površine kampa mogu zauzimati prometne i parkirališne površine. Namjera je ukloniti mobilne kućice unutar 25 metara od mora u kampovima u naseljima, odnosno unutar 100 metara od mora izvan naselja. 

Cropix/Cropix

Kad je u pitanju uklanjanje pokretnih kućica na području 25 metara od mora, vlasnici kampova imaju pet godina prilagodbe zakonu neovisno o tome imaju li izdano važeće rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje ugostiteljske djelatnosti. Kampovi koji imaju važeće rješenje, a nalaze se na građevinskom području ugostiteljsko-turističke namjene određene prostornim planom ili na području koje je na dan izdavanja toga rješenja bilo određeno prostornim planom kao građevinsko područje ugostiteljsko-turističke namjene, zadržavaju se u prostoru do deset godina.

- Mislim da je riječ o diskriminirajućoj odluci u odnosu na fiksne građevine koje ostaje u prostoru pa ispada su kampovi targetirani, što nije u redu. S poslovnog stanovišta, u nepovoljnu poziciju su stavljeni kampovi kojima se nakon dugogodišnjeg rada abruptno prekida mogućnost poslovanja, što je teško objasniti vjernim gostima koji se po 20 godina vraćaju u istu destinaciju. Izmjene pravila su kod nas nagle i kontraproduktivne. Kampove se na određenoj razini tretira kao problematične, ne cijeni se činjenica da su jako malo invazivni u prostoru - komentira Đivo Tomšić, vlasnik kampa u Župi dubrovačkoj.

Tvrdi kako je kamping tržište u porastu, dok je, paradoksalno, kampova na jugu Hrvatske sve manje iako smo na poželjnoj ruti pasioniranih kampista poput Nizozemaca, Nijemaca i Austrijanca. Zbog cijena zemljišta, vlasnici se okreću profitabilnijim ulaganjima. Uz zahtjevan teren, to je jedan od razloga malog broja kampova na dubrovačkom području.

- Po novom pravilniku, kamp se više ne može otvoriti u građevinskoj, nego samo u T2 i T3 zoni. To znači da netko tko, naprimjer, naslijedi zemljište koje želi pretvoriti u kamp, mora zatražiti izmjene i dopune prostornog plana, a to traje pet i više godina - kaže sugovornik.