Zamislite da digitalnim nomadima omogućimo posebne vize za dolazak u Hrvatsku i rad iz nje, recimo na 12 mjeseci i bez obzira na državljanstvo, kao što je to nedavno učinila Estonija? Brojni stanovi i apartmani popunili bi se i izvan sezone, ljudi bi trošili svoje visoke plaće u Hrvatskoj i to bi bio poticaj cijelom gospodarstvu, piše Slobodna.
Pasus je to iz otvorenog pisma splitskog Nizozemca Jan de Jonga, koji datira iz srpnja pandemijske 2020. godine, a uputio ga je bio preko LinkedIna hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću.
Koronavirus nam je već u to doba značajno promijenio načine života, dotad nepojmljiv broj ljudi počeo je raditi od kuće, a turista u Hrvatskoj bilo je značajno manje nego godinu dana prije, kad nije bilo COVID-a.
Tada se priča o digitalnim nomadima činila kao jedna jako dobra ideja, ali malo tko je vjerovao da će se tako brzo realizirati. Ali ponekad i Hrvatska iznenadi.
Brz internet i kvalitetna stolica
Svega pola godine nakon De Jongove inicijative, Hrvatska je jednom Amerikancu izdala prvu vizu za digitalne nomade u trajanju od 12 mjeseci. Da živi i troši u Hrvatskoj, a radi za stranu tvrtku, jer upravo to je sukus cijele priče, omogućio mu je novi Zakon o strancima prema kojem se reguliraju vize za digitalne nomade.
Službeno, u Hrvatskoj se kao digitalni nomadi tretiraju državljani treće zemlje (odnosno osobe koja nemaju državljanstvo Europskog gospodarskog prostora ili Švicarske Konfederacije) koji su zaposleni ili obavljaju poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku ili vlastitu tvrtku koja nije registrirana u Hrvatskoj i ne obavlja poslove ili pruža usluge poslodavcima na području Hrvatske.
Privremeni boravak odobrava im se do godine dana i nije ga moguće produljiti. Tek nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka digitalnog nomada, može se podnijeti zahtjev za ponovno reguliranje boravka digitalnog nomada.
Jan de Jong je u međuvremenu osnovao i Udrugu digitalnih nomada Hrvatska, u Zadru je otvoreno prvo selo za digitalne nomade, po društvenim mrežama "nakotile" su se brojne grupe gdje se stranci raspituju kako doći raditi u Hrvatsku, kako riješiti "papire", traži se smještaj i praktički svi su oduševljeni činjenicom da su ovi moderni nomadi otkrili našu zemlju.
Ništa čudno. Riječ je o relativno dobrostojećim i u pravilu mlađim ljudima s urednim primanjima, a kao gosti nisu pretjerano zahtjevni. Brz internet i kvalitetna radna stolica u pravilu je ono što ih najviše zanima kad unajmljuju stan, a budući da im je to ujedno i ured, neće baš tamo organizirati tulume.
Koliko ih uopće ima? Kako smo doznali iz Ministarstva unutarnjih poslova, od 1. siječnja 2021. pa do 22. kolovoza ove godine zaprimili su 1024 zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada. Zanimljivo, uvjerljivo najviše zahtjeva podnijeli su predstavnici dvaju zaraćenih europskih naroda: listu predvode Ukrajinci (225), a odmah za njima su Rusi, koji su podnijeli 217 zahtjeva za vizama. Slijede državljani SAD-a (171), Velike Britanije (87), Kanade (42), Australije (23), a među onima koji su aplicirali za ovu vrstu dozvole za boravkom u Hrvatskoj u MUP-u jednoga vode pod rubrikom "Palestina, okupirani teritorij".
Nisu je svi dobili. Nešto manje od polovine onih koji su aplicirali za ovu vizu prošli su MUP-ovo sito i rešeto, pa je tako za sada u istom tom razdoblju odobreno 477 zahtjeva.
Najviše nomada odlučilo se za život u hrvatskoj metropoli, pa je tako na području Policijske uprave zagrebačke odobreno 168 zahtjeva, ali odmah za njom je PU splitsko-dalmatinska, koja je izdala 165 dozvola privremenog boravka digitalnim nomadima. Dakle, Split i Zagreb prednjače, ali nomadi su se razmiljeli i po ostalim dijelovima Hrvatske, ponajviše u urbanim sredinama duž obale.
Kad ‘zašteka‘, uskaču Suzana i Barbara
Ako vam se te brojke čine premale i imate dojam da u Hrvatskoj boravi puno više stranaca koji rade na daljinu, u pravu ste. No nisu svi stranci koji rade iz Hrvatske digitalni nomadi; za početak onima iz Europske unije i triju države EFTA-e (Island, Lihtenštajn i Norveška) ni ne treba nikakva viza. Osim toga, dosta ih boravi i na temelju turističke vize koja traje do tri mjeseca.
No sve je više i onih koji žele dulje boraviti u nas. Dođu kao turisti pa požele ostati. Nerijetko pritom znaju naići na jezične i birokratske barijere koje teško mogu razriješiti bez pomoći domaćih stručnjaka.
I upravo tu u priču uskaču Suzana Livaja i Barbara Lončarić. Suzana je Hrvatica odrasla u Austriji koja živi u Londonu, a Barbara je Dubrovkinja. Njih dvije zajedno vode agenciju Adriatic Sea Change, specijaliziranu baš za usluge savjetovanja i asistencije za digitalne nomade. Sve je počelo slučajno.
– Suzana i ja smo se upoznale na početku pandemije koronavirusa. Ona je "zapela" u Dubrovniku tijekom prvog "lockdowna" u Britaniji, gdje je živjela i radila kao odvjetnica. Nije mogla natrag pa je i sama praktički bila digitalni nomad i radila na daljinu. Upoznale smo se preko moje rodice u čijem je stanu tada boravila i ostale u kontaktu nakon njezina povratka u London.
Kad je najavljeno uvođenje vize za digitalne nomade u Hrvatskoj, javila mi se s idejom da pokrenemo agenciju – prisjeća se Barbara, već iskusna vlasnica turističke agencije u Dubrovniku, koja o smještaju, doživljajima na lokaciji, logistici... zna dosta, dok Suzana rješava pravni dio posla.
– Moja je baza u Dubrovniku, a obje zajednički posao obavljamo online. Sva komunikacija s klijentima je putem e-maila, a od svih klijenata dosad samo jedne sam upoznala uživo – smije se Barbara.
Iako uživaju u svom poslu, ističu da naša birokracija zna biti komplicirana, a iskustva s djelatnicima MUP-a značajno variraju od postaje do postaje.
Nailaze na različite službenike s različitom razinom znanja o dokumentaciji i ostalim informacijama, pa im u posljednje vrijeme ne manjka isfrustriranih klijenata od kojih se često očekuje nemoguće.
Hvale ljude, kulturu, hranu
– Naši klijenti su osobe koje rade kao "remote worker", što znači da putem tehnologije obavljaju svoj posao, i koji žele živjeti u Hrvatskoj i obavljati svoj posao iz Hrvatske. Pomažemo im da dobiju vizu za digitalne nomade kako bi mogli legalno živjeti u Hrvatskoj jer birokracija u Hrvatskoj nije jednostavna za strance i puno pomoći im treba da se snađu!
Kad dobiju vizu, onda im pomažemo i oko smještaja i povezivanja s drugim nomadima. Puno njih koji su tu s turističkom vizom žali nam se da im je jednostavno prenaporno tražiti vizu za digitalne nomade da bi ostali samo godinu dana.
Govore da je u većini ostalih zemalja to puno bolje regulirano što se tiče papirologije. Da im se makar nakon svega odobri dulji boravak, a ne samo godinu dana... – prenosi nam Barbara povratne informacije klijenata.
Kaže nam da nomadi najčešće u Hrvatsku dolaze sami ili su u pitanju jako mlade obitelji. Prosječan profil je osoba koja radi kao software programer, u marketingu ili je konzultant nekoj velikoj tvrtki.
– Najdulje što mogu biti u Hrvatskoj je godinu dana, pa mnogi već pitaju kako bi mogli to produljiti jer im se jako sviđa u Hrvatskoj. No zasad nema drugih opcija osim da otvore tvrtku u Hrvatskoj ili se zaposle u Hrvatskoj – kaže nam Barbara.
A što im se toliko sviđa u nas?
– Pretežno hvale kulturu, hranu, ljude, obalu i doživljaje! Pogotovo tijekom ljeta – tvrdi Barbara.
Baš čudno da nitko nije spomenuo našu birokraciju. Nama se ona najviše sviđa.
Svakako, neka nama ovakvih nomada i bilo bi super da ih je još više, valjda će i naši birokrati nešto učiniti da ih zadrže. Jer oni su tu i kad ostali turisti nakon ljetne sezone odu kući i bolji su potrošači i kvalitetniji gosti od većine njih.