Šteta je ovo ne razglasit‘

Neki stanovnici Pelješca ostali su osupnuti najnovijim turističkim projektom na svom poluotoku. Kriza je, para nema, ali ima za, kako kažu, 'uništenje jednog od ljepših vidikovaca na Pelješcu, njihov dragi 'pogled mora', pa prilažu fotografije.

Uistinu, teško je ostati ravnodušan.

'To će nam kruha dati'

- Ovo je napravljeno na putu iz Kune u Crkvice, kao 'vidikovac'. Inače se ne vidi more – ironizira Pelješka o vidikovcu na fotografiji koju ovdje nazivaju 'skakaonica' jer zaista tako i izgleda. Smisao 'skakaonice' također nikome nije jasan, jer je bilo posve nepotrebno napraviti je na mjestu s kojeg i malo dijete savršeno vidi more.

- Odatle se bacaju arhitekti koji još imaju zrno srama! - jedan je od komentara.

Bilo kako bilo, Dubrovačko-neretvanska županija je putem Ministarstva turizma osigurala sufinanciranje projekta 'Uređenje pješačkih i biciklističkih staza na području općina Orebić i Trpanj'. Radovi se provode u okviru Programa razvoja cikloturizma u županiji. Ukupna vrijednost projekta je 602.000 kuna. Županija je sudjelovala s 202 tisuće kune, Općina Orebić s 340 tisuća kuna, te općina Trpanj sa 60 tisuća. Projekt se sastoji od označavanja 40 kilometara makadamskih staza, uz četiri ovakva vidikovca, već su objavljivali mediji.

- Uložiti u reciklažno dvorište, poboljšanje infrastrukture, igrališta za djecu... Ma ne, čemu? Bolje ovako nešto, to će nam kruha dati, zadržati mlade ljude i privući goste – ironiziraju Pelješčani.

Salili beton i poboli table

'Skakaonica' iznad Kune nije jedina – tu je i, kako ga nazivaju u projektu - vidikovac na prijevoju Vlaštica - u narodu ga već zovu 'puškarnica' - te jedan na izlazu iz tunela Dingač (na priloženim fotografijama). Njegova svrha je, valjda, samo vizualna, jer se bez alpinističke opreme nije moguće popeti i uživati u pogledu s njega. 

Što se tiče označavanja makadamskih staza, i tu Pelješčani imaju što za reći:

- Sve te 'staze' idu postojećim trasama, dakle ništa nije novo. Samo su salili ove betonjare i putem poboli table koje više zbunjuju nego pomažu, a sve to skupa košta 600 tisuće kuna. Da čovjek ne povjeruje! – kazuju naši sugovornici i dodaju: – Šteta ovo ne razglasit', da biciklisti navale, da 'projekt' ne propadne...