Svakoga ljeta čuju se i čitaju isti ljuti povici i žalopojke gostiju zbog cijena na Jadranu, redovito od domaćih, a sve češće i od stranih gostiju. Čak i onih koji stižu iz bogatijih zemalja poput Austrije ili Njemačke. Sa N1 pitali suprof.dr.sc. Ivo Grgić s Odsjeka za agrarnu ekonomiku Agronomskog fakulteta u Zagrebu što je razlog visokim cijenama na Jadranu na koje se turisti žale. I zašto je u Italiji, Španjolskoj ili Turskoj jeftinije?
-Treba razlikovati tri stvari. Jedno su proizvođačke cijene koje dobivaju proizvođači. Drugo su cijene u maloprodaji i treće su cijene u ugostiteljstvu, a na svaku od njih djeluju različiti čimbenici. Cijene koje dobivaju proizvođači ovise o ponudi i potražnji. U maloprodaji djeluju trgovački lanci na što nemamo utjecaja. Poznato je da prije turističke sezone u pojedinim dijelovima države maloprodajne cijene, posebno najtraženijih proizvoda poput voća, povrća i kvalitetnijeg mesa, blago idu gore. A u ugostiteljstvu bi trebalo vidjeti koliko je država svojim nametima pripomogla tomu da cijene još više odu gore. Ali ako je cijena u ugostiteljstvu otišla gore, to ne znači da su domaći proizvođači imali više otkupne cijene mesa, mlijeka ili nečeg trećeg - kaže među ostalim za N1 Grgić.
- Uvijek se postavlja pitanje zašto je kava kod nas skupa. Ona nije esencijalna namirnica, ali je svi svakodnevno konzumiramo. Pa se iznenadimo kada vidimo da je šalica kave u Rimu 1,60, a u središtu Lisabona 1,50 euro, dok je ovdje kod mene u lokalnoj krčmi u Posavskim Bregima - 1,60 eura. Ako je ogroman promet u središtu nekog velikog grada, za očekivati je da ta kava bude jeftinija, zbog velike potražnje i zakona velikih brojki u odnosu na krčmu u Posavskim Bregima gdje je ugostitelju teško pokriti fiksne troškove - najam, radnu snagu, nabavku materijala, a da mu na kraju nešto i ostane- kaže profesor Grgić.
Hrvati koji ljetuju vani govore kako su u Italiji ili Španjolskoj jeli kvalitetnu bijelu ribu puno jeftinije nego u Hrvatskoj.
-Nema jamstva da je riba koju su tamo jeli iz Sredozemlja, ali tržišta u Italiji i Španjolskoj tolik su velika da tamo imate jedan veliki distribucijski centar odakle dolazi riba koju tamo dovoze veliki prekooceanski brodovi. A kad je tržište veliko, cijene su niže. Rim ima skoro tri milijuna stanovnika i u usporedbi sa Zadrom, tamo se u jednoj ulici pojede ribe koliko u cijelom Zadru. Male količine hrane dolaze k nama, a troškovi transporta su visoki i to djeluje na cijenu. Mi smo malo tržište i to je naš ograničavajući faktor- tumači Grgić dodajući kako u Hrvatskoj ljetuju gosti koji su platežno izdašniji i koji ovdje žele jesti domaće proizvode no probelem je, kako kaže, što nemate jamstva da ćete im moći ponuditi primjerice domaću rajčicu.- Što vrijedi ako deset malih proizvođača rajčice idu svaki samostalno? Pa neće hotelijeri čekati hoće li im ovi kada i koliko dobaviti. Pitanje je sigurnosti opskrbe pa se sklapaju dugoročni ugovori. Tako to najčešće funkcionira između turističke industrije i agrokompleksa - tumači Grgić za N1.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....