Daju nam besplatno kazalište i kino, a kad moraš donijeti novi ili odnijeti stari namještaj to plaćamo. Ali zato će nas besplatno iseliti!

Moraš promijeniti namještaj? Nemoj! Reći će vam to svaki onaj stanovnik povijesne jezgre koji se upustio u takvu avanturu. Drugi se vode onim ‘dok dura, dura’, pa ako je iskočio kakav feder ili popustila vrata ormara, pukle ladice... još valja. Dopremiti primjerice novi namještaj, pločice, kućanski aparat, a otpremiti stari, slomljeni, pokvareni, za stanovnike jezgre sizifovski je posao. Dok Lapađani to odrađuju na kućnom pragu, oni privilegirani u jezgri moraju sve uskladiti, tražiti dozvolu za ulazak vozila u Grad pa to platiti, naći dovoljno ruku da to otegle iz kuće do Straduna i obratno.

Sugrađanin koji je nedavno renovirao i mijenjao nekoliko stvari u kući, iskreno nam odgovara na pitanje kako se ‘riješio’ dotrajalog:

- Na crno – kroz osmijeh će svjestan ironičnosti situacije, a nas više ne čudi što je želio ostati anoniman.

’Midnight express’

Opisuje nam i taktiku:

- Po noći bacaj u broke, mantraj. Svaku večer po vreću, dvije i prošlo. Kako ćeš drugačije? Ko će to platit, koga ćeš zvat, ko će to odnijet? Treba nać ljude za odnijet iz kuće niz ulicu, pa kamion ili zvat Čistoću, kada, koji dan, kako nać ljude koji su tad slobodni i još na kraju sve to masno plati. Ajde reci ko bi to sve organiziro? Ovako ‘midnight express’ i sve riješiš! Đe god nema kamera tovari, a onda oni ujutro što nose broke na muci. Žo mi ga, ne može odlijepit broku, ali kako drugačije? - pita se Dubrovčanin.

Prije se glomazni otpad mogao odložiti iza katedrale. Otvaranjem reciklažnog dvorišta Pod dubom to je ukinuto. No, za potrebe odvoza primjerice starog namještaja ili dovoza trosjeda, ormara, kreveta..., bilo je dovoljno zazvati u Komunalno, javiti registarsku oznaku vozila i dogovoriti u kojih pola sata je moguće ući i realizirati ono što je stanovnicima jezgre za život potrebno. Kao uostalom svima.

- Prije bi za neke životne potrebe dobio dozvolu za ulazak u Grad, recimo da bi iznio ormar. Sad ako imaš pet pločica izvest ili bilo što za život riješit, moraš platit. Iako u staroj odluci to o potrebama građana ne piše, funkcioniralo je na zdravoj pameti, za stanovnike tu nije bilo problema – kaže Marin Krstulović, predsjednik Gradskog kotara Grad i dodaje kako bi bilo normalno da oni unutar zidina, za sve što im je potrebno i čini život, budu oslobođeni plaćanja ulaza u jezgru jer to je pravo koje svaki građanin Dubrovnika i Hrvatske ima.

- Nedavno sam kupio madrac i hoću da mi se doveze u Grad. Pito sam dozvolu ali firma prvo treba odredit mjesec dana unaprijed točno dan kada će se dovest. Zašto se ne može jednostavno dozvolit uć u grad i dovest madrac kad nemam drugačiji način? Hoću li ga prelomit na viljuškar? Da je električni karić, odlično, nikad nije bilo problema. Nema odgovora na ovo stanje. Mi nismo građani ni drugog reda, nemamo reda – kaže sugrađanin Marc van Bloemen pa pita:

- Na koji način ću ja išta donijet u Grad? Evo nek mi gradonačelnik reče kako ću paket pločica donijet doma?

Prema gradskom Pravilniku o naknadama za prometovanje vozilima pješačkom zonom, jedan ulazak košta 46,45 eura odnosno 350 kuna. U slučaju našeg sugrađanina, paket pločica uz prijevoz u Grad, došao bi ga po zlato.

Srđan Kera podsjeća kako je prije 20 godina bio prijedlog da se na prostoru iza katedrale iskopa ispod ulice i napravi odlagalište pa naglašava:

- Vrlo jednostavna taktika je tu, isto kao za ne daj Bože hitnog slučaja, uđeš autom u Grad pa mogu oni pisat koliko god hoće kazni. Kad je potreba, potreba je.

Kako se on rješava glomaznog što mu ne treba, kaže ‘zazovi Čistoću i plati’. Zazvali smo. Dvije su mogućnosti. Ako sami donesete otpad u reciklažno dvorište, to je besplatno. Idealno kad bi u Gradu živjeli samo herkuli. Trosjed na leđa pa uz Bužu! Druga, realnija opcija je platiti. Manji kamion do tri kubika je 175 kuna, plus sat radnika 60 kuna. Znači, 250 do 300 kuna, ovisno o broju potrebnih radnika. Naravno, trebalo bi glomazni otpad iznijeti vani (čitaj Stradun) da Čistoća može prići kamionom. Dovoz novog namještaja, opet plati.

Van Bloemen misleći na glomazni otpad konstatira kako je ‘u Lapadu nakrcano svaki dan pokraj kontejnera sve i svašta i opet se sve odveze’.

A4 papir

Stanovnik iz zidina Vladimir Šarić ističe kako je prostor iza katedrale bio prihvatljiv za odlaganje glomaznog otpada, ‘ljudi su bili prisiljeni negdje ostavljati, naprosto nisi znao kud ćeš s tim’, samo je trebalo uvesti reda uz kontrolu kamerama. Kako bi danas izbacio primjerice stari ormar a dopremio novi, ne zna.

- To je problem, moro bi se prvo interesirat, a s internetom sam na ratnoj nozi. Valjda Čistoći prijavit ili u vlastitoj režiji organizirat do Ploča. To je komplicirano, pogotovo za starije ljude.

U prijedlogu Pravilnika o naknadama za prometovanje prijevoznim sredstvima unutar pješačkih zona na području Grada Dubrovnika stoji kako odobrenje za prometovanje pješačkom zonom nije potrebno u slučaju ‘potrebe preseljenja za osobe koje stalno borave u Povijesnoj jezgri Grada’. Prevedeno, ako (pre)selite, Grad će vam to omogućiti besplatno.

- To je čista potvrda da se i danas ide u smjeru onoga što su zamislili 1985., da treba iselit građane i napravit hotel. Znači, ako ideš iz Grada, dat ćemo ti sve. Kad je besplatno, poželjno je. Vi samo iseljavajte, mi ćemo vam pomoć. Besplatno da nas nogiraju što prije – misli su naših sugovornika na taj prijedlog.

Marin Krstulović ističe kako je Kotar Grad bio voljan uključiti se s prijedlozima u izradu Pravilnika ali to ‘očito nisu smatrali potrebnim’.

- U svim životnim situacijama imaš pravo pristupa svom domu. Očito je došlo do toga da se između nas i naše kuće gradi zid. Ako već građani plaćaju, neka i Grad plaća 350 kuna ulaz u Grad da bi donijeli A4 papir za svoje potrebe – kaže Krstulović pa zaključuje ovaj prijedlog o ‘besplatnom preseljenju’ komentarom jednog sugrađanina:

- Sad ćemo iseljavat svako dva dana pa neka provjeravaju!