Na Dalmatinskom festivalu matematike održanom u Splitu dubrovačka ekipa ‘Ruđer‘ osvojila je prvo mjesto u kategoriji gimnazija, i to drugu godinu za redom. Marijan Šaltić, Mihael Miloslavić, Lea Ivona Vrdoljak i Ivan Marušić, učenici su Biskupijske klasične gimnazije Ruđer Bošković. Matematičko znanje ‘bruse‘ uz svoju mentoricu profesoricu matematike Sanju Violić i to očito vrlo uspješno jer od početka godine ovo im je sedmo ili osmo natjecanje na kojem su sudjelovali.
- Bilo je puno ekipa, matematička, opća gimnazija i mi. Zadaci su bili stvarno zanimljivi. Bilo ih je dosta, ali nije problem ako shvatite ideju zadatka, tada brzo nađete i rješenje. Samo je potrebna logika – kaže maturant Marijan Šaltić o festivalu na kojem je sudjelovalo 196 četveročlanih matematičkih ekipa osnovaca i srednjoškolaca iz četiri dalmatinske županije.
Matematičke zadatke i probleme rješavali su timski. Svatko je bio zadužen za dio zadataka, ako bi negdje zapelo, preuzeo bi onaj član ‘kvarteta‘ bolje potkovan u tom dijelu gradiva. A ‘Ruđerovci‘ se nadopunjuju, oslanjaju jedni na druge i tako čine savršenu cjelinu što im i donosi uspjeh.
Učenik drugog razreda Ivan Marušić prvi se put natjecao u Splitu na matematičkom festivalu. Matematiku voli ali i priznaje kako je za nju potrebno puno truda i rada.
- Nije to samo opće znanje, i nije to tek talent. Znanje koje imamo i naši uspjesi, iza toga uistinu stoji puno truda, puno vremena utrošenog u rješavanje zadataka.
Rješavati matematičke ‘zakučice‘ njemu nije problem samo ‘treba naći poveznicu u zadacima‘. A na Dalmatinskom festivalu zadaci su ‘imali logiku tako da sam mogao riješiti i teže zadatke iz viših razreda‘. Zanimljivo je spomenuti kako na natjecanjima nema korištenja kalkulatora, pa se ekipa unaprijed dogovori tko će biti ‘kalkulator‘, odnosno na koga će pasti posao računanja, ručno naravno.
- Djecu je najteže privoliti na zadatke. Nastojim pomoći prijateljima, približiti im matematiku jer mlađa sam pa s njima lakše komuniciram, znam na koji način funkcioniraju i kojom logikom do zadatka trebaju doći. Da ih treba natjerati, treba jer nemaju motivacije za matematiku pogotovo ako ne shvaćanju jer nekad i profesor ne objasni najbolje – kaže učenica trećeg srednje klasičara Lea Ivona Vrdoljak.
U ‘Ruđerovcima‘ je i Mihael Miloslavić, učenik trećeg razreda, inače državni prvak iz matematike u kategoriji drugih razreda gimnazije.
- Povezan sam s matematikom otkad znam za sebe. Oduvijek su me zanimali brojevi i zadaci. Posebno je to izraženo sada u srednjoj školi kada sam došao među ekipu koja je zainteresirana za matematiku i uz mentoricu jer sve to mi je dodatni poticaj – kaže Mihael i nastavlja o natjecanju:
- Svi sudionici znaju teoriju koja je potreba za natjecanje ali je fora u prepoznavanju ideja i timskom duhu. Bitna je dinamika grupe, podržavanje i taktika jer puno je više timskog rada nego individualnih sposobnosti pri rješavanju zadataka. To je nas istaklo jer imamo zajedništvo i dobro funkcioniramo i to nas je drugu godinu za redom smjestilo u vrh. Na zadatke gledamo kao na prepreku koju zajedno trebamo prijeći, ne kao nešto što će nas mučiti. Ta duhovna dimenzija koju imamo u našoj školi puno znači. Jer mi na zadatke ne gledamo kao problem nego kao izazov, poput levela na video igrici.
Znaju oni kako svaki zadatak zahtijeva i ima svoje rješenje. A oni do rješenja dolaze s lakoćom. Pripreme za natjecanja shvaćaju ozbiljno. Tada se nalaze u svakom slobodnom trenutku, između satova, a i drugi profesori u školi budu susretljivi, sve kako bi ova ekipa ‘brusila‘ moždane vijuge za natjecanje. Uz gimnazijsku satnicu nije baš lako naći vrijeme za pripreme ali njima i to polazi za rukom, jer vode se onom kako se uloženi trud u konačnici isplati.
‘Ruđerovci‘ su zadnjih godina dosegli zavidnu razinu na brojnim matematičkim natjecanjima. Dok učenici govore kako za dobre rezultate zasluge idu i dobroj mentorici, profesorici matematike Sanji Violić, profesorica s druge strane tvrdi kako je sve to njihov rad i neizmjeran trud.
- Kad im se daju temelji, sve dalje je njihova nadogradnja kroz ogroman rad, a profesor je tu kao potpora. Kažu to je talent, jest, ali ako ne uložiš u njega, nemaš od toga ništa. Izazov je s njima raditi, meni ogromna motivacija, svatko od njih razmišlja na drugačiji način tako da je super ta simbioza, svi međusobno možemo rasti, poticati se. Uvijek je prisutna zdrava zezancija, možda je to netipičan pristup matematici. Većinom su učenici navikli da je matematika po pravilima i onda to djeluje suhoparno, nezanimljivo i neprimjenjivo. Treba se spustiti na nivo učenika, znati kako razmišlja, što može u određenom trenutku shvatiti, tako da je ta metodika s kojom mi nastavnici dođemo jako bitna. Meni je uvijek cilj da ih što više pridobijem da nemaju otpor prema ovom predmetu koji, imam osjećaj, po srednjim školama vlada – kaže prof. Sanja Violić.
Podatak koji naučiš možda ćeš zaboraviti za mjesec, godinu, a matematika je primjenjiva, vidiš svrhu onoga što radiš, smatraju istinski zaljubljenici u brojke. Pozitivan je podatak kako je ove godine broj prijavljenih učenika na Dalmatinski festival matematike premašio prošlogodišnji.
- Dobro je da se budi to STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) područje, mislim da se i na tržištu rada povećala potreba za time – kaže profesorica matematike o povećanom interesu za ovaj predmet među mladima.
Dio ekipe matematičara je i Jelena Kljunak. Pohađa drugi razred Klasične gimnazije a matematiku voli od malih nogu, ‘pogotovo otkad sam u srednjoj jer sam se krenula ozbiljnije baviti time‘.
- Išla sam i na natjecanja u osnovnoj ali sad je to sve intenzivnije. Dosta je bitno što se kao ekipa držimo, da štimamo jedni s drugima – kaže ova učenica.
Ove godine ‘Ruđerovci‘ su išli na brojna matematička natjecanja i nemaju namjeru stati jer uspjeh je i samo sudjelovanje, a ako dođu dobri rezultati, motivacija za dalje je još i veća. Nekima ni ljeto ne prolazi bez matematičkih zagonetki jer sudjeluju na matematičkim kampovima. Treba li spominjati kako ova djeca sudjeluju i na natjecanjima iz nekih drugih predmeta, primjerice hrvatskog, latinskog, geografije... Samo im vremena manjka za sve što bi htjeli.