Dubrovačkoj biskupiji vraćen je posljednji veći dio matičnih knjiga oduzetih nakon Drugog svjetskog rata. Zapisnik o primopredaji potpisali su župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić i dubrovački biskup mons. Roko Glasnović danas u Biskupskom ordinarijatu u Dubrovniku. Ovom prigodom biskupiji je iz matičnih ureda s područja Dubrovačke biskupije vraćeno 210 matičnih knjiga i jedna knjiga ostale evidencije, javljaju iz Dubrovačke biskupije.
Župan Dobroslavić je izrazio zadovoljstvo što su u prilici vratiti Dubrovačkoj biskupiji ovaj dio matičnih knjiga napominjući da je još ostalo tek nešto malo za vratiti. Podsjetio je i kako su svi upravni poslovi matičnih ureda nedavno preneseni s ureda državne uprave na županijske uprave.
Biskup Glasnović je zahvalio na povratu knjiga te podsjetio na dosadašnji proces povrata kao i na povijest vođenja matičnih knjiga u Katoličkoj Crkvi.
Do povrata matičnih knjiga došlo je temeljem Ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture i Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije iz listopada 2005. godine o povratu crkvenih matičnih knjiga, knjiga stanja duša, ljetopisa i drugih knjiga iz državnih institucija, a koje su u vrijeme komunističkog režima bile nezakonito oduzete Katoličkoj Crkvi.
Ovo je treća veća etapa primopredaje matičnih knjiga Dubrovačke biskupije, koja je pokrenuta 2021. godine. U prvoj etapi povrata matičnih knjiga 11. ožujka 2008. godine iz Državnog arhiva u Dubrovniku Dubrovačkoj biskupije predano je 500 matičnih knjiga. Druga etapa započela je 2016. godine službenim dopisivanjem između Dubrovačke biskupije i Ministarstva uprave zaduženog za skrb o matičnim knjigama, a završila je 5. rujna 2019. godine primopredajom 199 matičnih knjiga i 21 knjige ostale evidencije iz matičnih ureda Dubrovačkoj biskupiji.
S ovom primopredajom u Arhivu Dubrovačke biskupije, uz ostalo gradivo, čuva se 1636 matičnih knjiga i knjiga stanja duša, te 32 knjige indeksa.
Katolička Crkva službeno je započela s vođenjem matičnih knjiga još u 16. stoljeću, kad je na 24. sjednici Tridentskog koncila, 11. studenog 1563. godine, donesena odredba da župnici vode matice krštenih i vjenčanih. Donesena odredba se rano počela primjenjivati u Dubrovačkoj nadbiskupiji, pa je tako najstarija matična knjiga s dubrovačkog područja matica umrlih župe Suđurađ na Šipanu, koja potječe iz 1580. godine.
Župnici su takve matične knjige vodili na latinskom jeziku u narativnom obliku sve do prve polovice 19. stoljeća kad je austrijska vlada 1816. godine u Dalmaciji uvela tabelarni sustav prema propisima koje je još austrijski car Josip II. uveo 1784. godine za Austriju. Zbog sedisvakancije, i pripremanja preuređenja crkvene organizacije u Dalmaciji, ta se odredba u Dubrovačkoj biskupiji sustavno počela provoditi od 1825. godine. Od tada su župnici usporedno vodili dvije vrste matice, jedne na latinskom jeziku u narativnom obliku, te druge na talijanskom, kasnije na hrvatskom jeziku u tabelarnom obliku.
Uglavnom su te matice, vođene u tabelarnom obliku po austrijskim propisima, bile oduzete Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj nakon završetka Drugog svjetskog rata, da bi se početkom 21. stoljeća pokrenuo proces njihova povrata.
Nakon što je Dubrovačka biskupija obnovila samostan sv. Klare 2004. godine i u njegovom istočnom krilu smjestila i adekvatno opremila spremište arhiva, započela je i s postupnim prikupljanjem starijih matičnih knjiga iz župnih ureda.