- Cijene u butigama divljaju do nebesa! – kaže nam gospođa Kate koju susrećemo u spenzi na gradskoj zelenoj placi. Poskupile su i osnovne namirnice mlijeko, kruh, brašno, ulje..., ostale, dodaje znakovito, ne treba niti spominjati.
- Nije to više kuna, nego po pet, šest kuna razlike. A jedna kuna dosta znači, pet i previše. Litra mlijeka je skoro osam kuna, što će familija s više djece, okle će roditelji djeci mlijeko dat' popit? – pita se.
Dok smo zaokupljeni pandemijom korone, zapljuskuju nas valovi poskupljenja svih kategorija robe u trgovinama, ispod radara nas pogađa pandemija siromaštva. Plaće su iste ili manje, a kupovna moć među najslabijima u Europi. Prvo je rast cijena žitarica doveo do poskupljenja brašna, ulja, kruha, tjestenine pa se rast 'prelio' i na ostale neophodne proizvode. I ne samo prehrambene. Mliječni proizvodi skuplji su za 20 posto i više, kavu, ovisno o proizvođaču, plaćamo 15, a i više posto skuplje. Krešilo je brašno za kunu, dvije po kilogramu, a za toliko i cijene kruha, u ovisnosti o tome gdje se kupuje i koja vrsta. Mlijeko je skuplje i 3 kune. Keksi, čokolada, marmelada, WC papir, deterdžent artikli su kojima se cijena promijenila naviše, u prosjeku 20 do 30 posto. A maslac je 'skočio' duplo.
Ne tako davno plaćali smo ga 15 kuna, na akciji i po 12, danas doseže do vrtoglavih 30 kuna. Preciznije, 26 do 29, ovisno od trgovačkog lanca. Jedino se cijene mesa još drže, makar se i tu primjećuje porast od nekoliko postotaka. Nova poskupljenja očekuju se do kraja siječnja, a travanj će nas 'obradovati' s izvjesnim porastom cijena energenata, plina najviše, a sve će to u konačnici potaknuti dodatni rast potrošačkih cijena.
Voda do grla
- Zadnja dva mjeseca je ludilo, a primanja uvijek ista i to samo ljeti, a zimi još manja – kaže naša sugovornica. Pitamo je ostane li joj od mjesečnih primanja, nakon plaćanja režija i hrane, barem za odlazak u kino?
- Vjerujte, ne znam kad sam zadnji put bila. Kad sve poplaćaš,ostaje vrlo malo ili nimalo. Sreća imam vrt pa samo osnovne stvari kupujem ali ni tako ne stignem skrpit' kraj s krajem. Došla je voda do grla – žali se Kate.
- Ovo je prvo poskupljenje, uskoro će struja, plin, energetika. Čeka nas još valova. Mlijeko si mogo nać za 4 kune, a sad je od 7 do čak 10 kuna. Svi artikli su pošli 30 posto gore, neki i do 100 posto i to bez najave. A plaće su nam smanjili, čak nam ni dodatak ne daju – negoduje sugrađanin Nikša Rudelić i dodaje:
- Pa ti živi s 500 eura i plaćaj europske cijene! Svaka čast Europi, ali dignite nam plaće i smanjite cijene da bude k'o u vas. Ovo je nenormalno. S plaćom ne mogu živit'. Ulazim u minus da preživim jer što ostaje kad platiš režije? A kamoli će umirovljenik s dvije, tri tisuće mirovine. Nije čudo da ljudi skupljaju boce da mogu kupit kruha, a radili pošteno cijeli život. Tragedija! Trgovci bezobrazno dižu cijene jer ih nema tko kontrolirati. To je slobodno tržište, privatluk. Razumijem, i vani je tako, ali opet ne rastu toliko cijene. Postoje pravila, barem za osnovne namirnice. A u nas je sve luksuz, od kruha pa do zraka koji dišemo – smatra Rudela koji je još u studenom primijetio značajan rast cijena.
- Svaki dan, u početku po pola kune, a sad je drastično – kaže nam dok netko iz ekipe ironično dobacuje 'sreća da je cijena dijamantima ostala ista'.
Jogurt privatne marke plaćao je 2,50 kune, sad je kunu više. A to su, kaže, male stvari pa spominje ulje koje je s 9 skočilo na 16, 17 kuna, kako gdje.
- Gledaju se akcije sve više. Opet, kupiš pet stvari na akciji i dođe te sto kuna. Trebao bi biti sretan jer si prošao jeftinije, ali što si kupio, ništa! Ako daš akciju na nešto što je poskupilo 30 posto, opet je skupo – računa Rudela koji strahuje od travanjskog poskupljenja energenata. 'Malom čovjeku, radniku, ne piše se dobro', govori i još nam spominje prašak za pranje rublja. Na akciji ga plaća 30 kuna, a nedavno je bio 18 do 22 kune. Sad je između 40 i 50 kun, ovisno o proizvođaču.
Penzija za režije
- Sve kupujem na akcijama, ne samo ja nego 80 posto ljudi tako radi. Ostalih 20 posto će izdržat' nedaće. Oni koji imaju malo imat će ništa, a bogati će biti bogatiji, to je pravilo cijelog svijeta. Da nam je država uređena, bilo bi OK. Kad dođu cijene struje, kolap te uhvati, a ako ne platiš 'klik', odma' te isključe. Režije su minimalno tisuću i po' kuna, a nekima je penzija tolika – kaže Rudela koji ništa dobro ne vidi u skorom prelasku na euro.
- Grcat ćemo u dugovima, biti robovi stranim bankama. I ja sam rob banke a u to me uvela država jer radim pošteno, a plaća nikakva. Ne mogu platit režije, ne mogu se prehranit', a nisam kriv. Svi mi koji radimo za malu plaću trebali bi biti na socijali.
Procjenjuje kako bi plaća trebala iznositi 10 tisuća kuna, jer bi to bilo dostatno za 'pristojan život bez razbacivanja i večera po restoranima'.
Drage Lonza na kave više ne ide jer od mirovine to sebi ne može priuštiti:
- Mučimo se. Nekako sastavljam kraj s krajem, drugo mi ne preostaje. Umirovljenica sam, nije dobro. Dubrovnik je najskuplji grad. Obično mlijeko što sam uzimala 9 kuna sad je 11. Kad uđem u butigu primjećujem da za sto kuna ništa kupila nisam. A meni je sto kuna puno – kaže gospođa Drage.
I sugrađanin Frano Haklička naglašava kako smo i inače skuplji nego sjever Hrvatske.
- To je zato jer je jedan od naših rukovoditelja provalio kako smo mi najbogatija županija. Cijene su neopravdane i dobro su pošle gori. Ako uzmete da sam umirovljenik, ja ne mogu pokrit' račune a država se ne brine. Imamo državu, a nemamo je. Kruh i mlijeko, dvije osnovne stvari, to nisu smjeli nikako dopustiti, država bi morala sve kontrolirati – smatra gospar Haklička.
Sebastijan Vukosavić primjećuje da je sve poskupilo ali 'kupuje jer mora'.
- Život jest sve teži, sve ranije u mjesecu dosežem 'minusne razine' koje mi se ne sviđaju. Odavno primjećujem da u butizi ostavim 200, 300 kuna, a a vrećice su mi sve manje. A kvalitetna hrane koju jedemo? Kako se to ne zapitati kad svako malo čujemo objave da se neki proizvod povlači s polica.
Spominje poskupljenje plina i energenata pa se pita koliko će i kako država moći intervenirati po tom pitanju.
- Situacija je teška i ne samo kod nas, odrazit će se ova kriza globalno. Kao da sam pomiren sa sudbinom. Kažem sebi, danas moram uzeti dvije litre mlijeka, vidim da je skuplje, ali svejedno ih kupim. Ako je na popustu, super. Ali treba kupiti i spužvu, vreće za smeće, sijalicu – nabraja Seba, a sugrađanka Naira Asatryan potvrđuje kako je spas u akcijama:
- Teško je živjeti od čiste plaće ako čovjek nema neki prihod sa strane. Još ako imate kredit! Gorivo je poskupjelo, ako imate automobil, teško će biti sigurno, pogotovo ako ova godina bude kao lanjska.
Izudarani standard
Sve manje troši na druge stvari, kaže, ne putuje se, nema društvenih aktivnosti.
- Cijeli iznos mjesečne potrošnje nije veći nego lanjskih godina, ali samo zato što se sve preusmjerava na režije i hranu. Prije sam kupovala više robe, a i gorivo ne treba često jer manje koristiš auto. Jedino nas turizam može spasiti ili da nam Europa daruje neke novce - kroz osmijeh će naša sugovornica Naira koja, svjesna situacije, dodaje:
- Svi su iscrpljeni, nije gospodarska kriza samo za Hrvatsku nego cijeli svijet.
Točno. I u bogatijim europskim zemljama cijene rastu. No, osnovna razlika je što je standard u većini EU država daleko ispred našeg. Pa i porast cijena lakše pada. Hrvat primjerice hranu plaća skuplje nego Britanac iako je Britancu kupovna moć kudikamo bolja. Tako će Englez ili Francuz moći u kino više puta mjesečno, za razliku od naše sugovornice s početka priče. A rečeno je na početku kako su inflacija i rast cijena privremena pojava. Ali rok privremenosti zaboravili su navesti. Ekonomski stručnjaci tvrde kako još od 2014. nismo imali rast cijena kakav je sad. Sindikalisti se pitaju što s ljudima koji imaju primanja ispod praga dostojanstva, odnosno manje od 60 posto medijalne i 50 posto prosječne plaće. A takvih je na milijun i pol zaposlenih više od 700 tisuća. Vlada će izaći s paketom mjera za ublažavanje izvjesnog rasta cijena energenata u travnju ne bi li spriječili veći udar na standard građana. Pribrojimo li svemu i globalnu inflaciju, udara će izvjesno biti još. Pitanje je samo hoće li ih već izudarani standard prosječnog Hrvata moći to podnijeti.