Salonitne ploče masovno su se koristile u građevini do 2000. godine. Zbog kancerogenog svojstva azbesta koji sadrže takve ploče, prije 17 godina zabranjeno je njihovo korištenje, ali ne postoji rok u kojem moraju biti uklonjene s građevina. Dubrovčanin koji na propisan i po zdravlje ljudi neopasan način želi zbrinuti deset salonitnih ploča kaže kako su mu u dubrovačkoj Čistoći rekli da ne primaju azbest i savjetovali da zove privatnu specijaliziranu tvrtku koja se time bavi. Našao je jednu putem interneta, a uslugu bi trebao platiti preko 500 eura!
Tko će znati ako ne direktor?
Odgovor kako ne primaju azbest, ovaj je građanin dobio od osobe koja se javila na broj korisničke službe Čistoće. Međutim, ova informacija nije točna. Udruga Moj otok s Krka već godinama provodi akciju ‘Moja Hrvatska bez azbesta’. Niz edukacija održali su i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Snježana Maljković, predsjednica udruge, kaže kako je upravo za njihovog posjeta Dubrovniku 2019. uklonjen posljednji azbest s javnih građevina u ovom gradu. Međutim, salonitne ploče su ostale na privatnim objektima, ne toliko u samom Dubrovniku, koliko u ostatku županije. I danas se polovne ploče mogu kupiti preko oglasnika.
- Ako jedna salonitna ploča u prosjeku teži 16, 17 kilograma, tih deset ploča se jednostavno može besplatno zbrinuti u reciklažnom dvorištu. Međutim, ako imate kuću od sto četvornih metara, to je tonu i pol salonitnih ploča, vi ćete godinama nositi otpad svakih šest mjeseci 200 po 200 kilograma. To nije uputno, ugrožavate sebe i okolinu. Male količine se, dakle zbrinjavaju u reciklažnim dvorištima kako otpad ne bi završio u prirodi – kaže Maljković.
Na pitanje primaju li u svojim reciklažnim dvorištima salonitne ploče, član Uprave Čistoće Tomislav Tabak najprije kaže: “Salonitne ploče mi ne radimo, koliko znam, i uopće nemamo dozvolu za takvo što. Znači, moraju se zvati specijalizirane firme”.
Na primjedbu kako iz udruge Moj otok tvrde da su reciklažna dvorišta dužna primiti određenu količinu, Tabak je zatražio pismeni novinarski upit. U pismenom odgovoru Čistoće se, pak, navodi: “Građani Dubrovnika svoj građevinski otpad, (uključujući i salonit), imaju pravo i mogućnost odložiti u reciklažnim dvorištima i to do 200 kilograma u tijeku šest mjeseci. Sve vrste otpada prikupljene u reciklažnim dvorištima predaju se ovlaštenim oporabiteljima na daljnje zbrinjavanje”.
U 2021. Čistoća je na taj način primila tri tone građevnog materijala koji sadrži azbest, što nisu ni dva krova prosječne dubrovačke kuće, a lani samo 0,2 tone. Ostaje dvojba radi li se o neupućenosti pri davanju informacija građanima ili svjesnom odvraćanju ljudi, ali važno je znati da je neophodno s oprezom postupati sa salonitnim pločama i da građanin ima pravo svakih šest mjeseci donijeti do 200 kilograma takvog otpada u reciklažno dvorište u svom gradu ili općini, i to besplatno!
Potvrđuju to i u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). Navode i da su jedinice lokalne samouprave komunalnim društvima dužne u cijelosti nadoknaditi troškove za gospodarenje građevnim otpadom koji sadrži azbest nastao u kućanstvima. Grad Dubrovnik se prije pet godina obvezao izraditi Studiju procjene količine azbestnog otpada, u proračunu osigurati pola milijuna kuna za sufinanciranje preuzimanja azbesta, a u prvim izmjenama i dopunama prostornog plana na županijskoj i lokalnoj razini predložiti lokaciju za formiranje plohe za azbest.
Svakih pola godine
Fond za zaštitu okoliša također navodi da u Hrvatskoj postoji 18 odlagališta s kazetama za zbrinjavanje azbesta. Dva su u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u Metkoviću i Pločama. Direktor Čistoće Metković Tomislav Jakić kaže kako je njihovo odlagalište dvije godine bilo u rekonstrukciji pa za to vrijeme nisu primali azbest. Kazeta je ponovno aktivna unatrag šest mjeseci, ali dosad nisu imali upita. Do rekonstrukcije su primali 20 do 40 tona godišnje. U pločanskom poduzeću Komunalno održavanje doznaje se kako godišnje zbrinu oko 85 tona azbesta iz čitave Hrvatske. U manjoj mjeri je riječ o fizičkim osobama, azbest im najčešće dovoze tvrtke sa splitskog područja.
FZOEU je do prije pet godina plaćao sakupljačima i oporabiteljima odvoz i zbrinjavanje azbesta iz kućanstava. Tako se smanjila mogućnost da će azbestni otpad biti odbačen u spremnike za smeće, škrape ili u more. A ovako to danas izgleda. Građanin mora sam skidati salonitne ploče ili platiti građevnu tvrtku. Ako ima više od 200 kilograma otpada, svakih šest mjeseci odvozit će dio po dio u reciklažno dvorište ili skupo platiti prijevoz i zbrinjavanje. Prema podacima koje je dobio sugovornik iz ove priče, za svaki kilogram azbestne ploče plaća se 0,50 po kilogramu, a trošak prijevoza dodatnih je 350 eura. Oba su iznosa bez PDV-a. Pritom iz tvrtke napominju kako otpad mora biti složen na paletu do najviše 80 centimetara visine, omotan polietelineskom folijom te privremeno deponiran na lokaciji koja omogućava ukrcaj u transportno vozilo.
