Hrvati iz Australije na Šipanu kupili ljetnikovac: Restauratori nisu dali da diraju skoro ništa, evo kako su ga obnovili

Građevina ima kulu i kapelicu, a u njoj su sačuvani renesansni pravokutni kamin, kameni umivaonik reljefno oblikovanih rubova i raritetan primjer jedinog sačuvanog drvenog balkona na području Mediterana iz 16. stoljeća

Ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe na otoku Šipanu iz 1563. zaštićeni je spomenik kulture u Hrvatskoj. Nalazi se u Suđurđu. Površine je 800 četvornih metara na pripadajućem zemljištu od 3000 četvornih metara. Impresivno zdanje odnedavno je u vlasništvu dviju obitelji iz Australije uspješnih poslovnih ljudi, koji su podrijetlom Hrvati zaljubljeni u svoju domovinu i svojoj su djeci htjeli omogućiti da i ona budu povezana sa svojim korijenima i prigrle sve čari Lijepe naše, piše Dom&Dizajn.

Priča je započela tako da je jedan od njih dvojice došao na Šipan, zaljubio se u otok i ljetnikovac, vratio se u Australiju i, dok je sjedio na kavi s prijateljem i govorio mu o svojoj morskoj avanturi, sasvim su spontano zajedno došli na ideju: "Idemo kupiti taj ljetnikovac!" I tako je krenula avantura kupnje, adaptacije i dizajna objekta koji je zaštićeni spomenik kulture, a to je samo po sebi jako velik posao, pun izazova.

No, krenimo od početka.

Ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe građen je od veljače do kraja prosinca 1563. godine. Dubrovački brodograditelj iz ugledne obitelji Stjepović-Skočibuha podigao je to zdanje istočno od očeva dvorca. Ljetnikovac-dvorac odlučio je sagraditi dvije godine prije zbog obiteljskih nesuglasica. Mjesto gdje ga je dao podići bilo je brodogradilište. Materijal za gradnju dovozili su iz Kupara, a veći dio kamena za građu bio je s Korčule, a manji dio iz susjedstva.

Veći je objekt jednokatnica namijenjena za stanovanje obitelji. Građena je od obrađenog kamena. Manja je kuća sagrađena za obiteljskog redovnika (glavna i pomoćna zgrada). Kapelica uz južni dio obiteljske zgrade bila je posvećena svetom Tomi (uspomena na oca, prema Vicinim riječima iz oporuke). Kompleks koji je potpuno završen krajem 16. stoljeća obuhvaćao je obiteljsku kuću, dvije kule na tri kata (za obranu od gusara), prednji i stražnji vrt sa šetnicom pravokutnog oblika, crkvicu sv. Tome, lože (glorijet), mlinicu, cisterne u kući i u kuli, spremišta, paviljon na teraci, most i utvrđeni ulaz.

U ljetnikovcu se nalazi renesansni pravokutni kamin s očuvanom štuko-dekoracijom nape (što je izuzetak na dubrovačkom području!), elegantni renesansni kameni umivaonik reljefno oblikovanih rubova i raritetan primjer jedinog sačuvanog drvenog balkona (balatur nad stubištem ograde lože) na području Mediterana iz 16. stoljeća.

Ljetnikovac ima sve karakteristike dubrovačke ladanjske arhitekture. Jedini je i potpuno sačuvani ladanjski objekt te vrste u Hrvatskoj. 2000-ih je bio u funkciji kao muzej. Prije australskih Hrvata ljetnikovac je bio u vlasništvu poznate obitelji Marušić, stomatologa iz Splita. Oni su ljetnikovac kupili kao potpuno devastirani objekt koji je bio u vlasništvu sluškinje koja nije imala nasljednike. Obnova je trajala gotovo šest godina, pa se velikim financijskim ulaganjem, vlastitim radom i ljubavlju spasio izuzetno vrijedan spomenik hrvatske kulture.

Godine 2003. Hrvatska turistička zajednica dodijelila je Plavi cvijet i proglasila ljetnikovac najoriginalnijom turističkom ponudom na Jadranu. Iste godine Hrvoje Marušić osniva na Šipanu tvrtku Šipan-Marušić te, uz odobrenje Ministarstva kulture, otvara ljetnikovac za javnost, tj. posjete gostiju u organizaciji vodećih dubrovačkih turističkih agencija. U ljetnikovcu se tada održavaju i razna predavanja, stručni skupovi i vjenčanja.

Obitelj Marušić, nakon više previranja, ljetnikovac je odlučila prodati ovim australskim Hrvatima koji su angažirali zagrebačku dizajnericu Editu Kelčević, inače vlasnicu agencije za nekretnine Rea nekretnine, da im u skladu sa svim propisima, a po njihovu guštu, obnovi ljetnikovac kako bi u njemu mogli s obitelji provoditi najljepše godišnje odmore.

- Jednom od vlasnika već sam uređivala neke stanove, pa je znao što sa mnom dobiva, a ja sam znala što on voli. Drugi vlasnik išao je na čisto povjerenje, kako prema nama, tako i prema svom prijatelju koji je za nas garantirao. Što je najbolje, vlasnik koji nas ne poznaje bio je na kraju prezadovoljan i oduševljen interijerom, koji smo do kraja, nakon inicijalnog određivanja nekog stila, držali kao iznenađenje - priča nam Edita Kelčević dok nas vodi po impresivnom ljetnikovcu koji na momente djeluje poput kraljevske rezidencije.

Ljetnikovac se, naime, sastoji od glavne kuće: u prizemlju je donja saloča, jedna spavaća soba s kupaonicom, kuhinja s manjom blagovaonicom, dodatna kupaonica te crna kuhinja, originalno sačuvana s kamenim ognjištem. U donju saloču se ulazi iz prednjeg vrta i prolazi kroz nju u stražnji vrt. Na katu su velika saloča (oko 100 kvadrata), četiri spavaće sobe, kupaonice, izlaz na gornji dio terase na kojoj se nalazi privatna kapelica. Tu je i kamena aleja kojom se dolazi do svećenikove sobe.

- Svaka ‘pristojna i bogata‘ kuća onda je imala svoju kapelicu i svog svećenika. Veliki uređeni vrtovi su s prednje i zadnje strane, a sve opasano zidinama, na kojima još postoje originalne topovske kugle. Doista bajkovito - govori dizajnerica i otkriva kako je rad na uređenju ovakve raritetne nekretnine bio poseban zadatak. I podosta zahtjevan.

- Interijer je bio jako zahtjevan jer se trebalo paziti na sve dijelove kuće, sve je pod zaštitom, nema rušenja, micanja pločica, stropova, zidova, nema novih instalacija po zidovima… Tako da je bio potreban dodatni napor da se sve ukomponira prema postojećem stanju, a da je prilagođeno današnjem modernom životu i stilu življenja - objašnjava dizajnerica.

Otkriva kako je obnova trajala punih sedam mjeseci, uz sugestije i opaske restauratora, a bila je izazovna s obzirom na to da se radi o otoku koji ima dvije trajektne linije na dan te ništa od dućana ako bilo što zatreba ili ste zaboravili. Zbog toga je, govori Edita Kelčević, organizacija svakog dolaska bila jako važna.

- S obzirom na količinu posla, ovaj put smo i suprug i ja u svemu bili sto posto i zajedno smo zaslužni za ishod. Sve smo zajedno radili: od dizajna do odabira materijala, izvođača, naputaka za izradu pojedinog namještaja… Ja sam se malo više bavila detaljima, bojama, materijalima, on malo više organizacijom, izradom, koordinacijom, ali sve u svemu zajedno smo odlučivali, a to se pokazalo kao dobitna kombinacija. Naša je sreća da imamo potpuno isti ukus za sve, od ormara pa do vaze - smije se Edita čiji je suprug poznati bivši košarkaš Siniša Kelečević.

- Možda ljudi ne razumiju, ali uređivati ovakvu nekretninu i interijer koji je pod zaštitom je zaista veliki zadatak. Neuobičajen. Moraju shvatiti da mi nismo smjeli dirati gotovo ništa. Zato smo kupaonice koje je bivši vlasnik napravio, jer nismo smjeli rušiti pločice, samo prešli mikrocementom, i to tako da smo radili malo rustikalnije, što je na kraju ispalo da izgleda potpuno prirodno u tom okruženju. Svi su podovi ostali originalni, također se nisu smjeli dirati, pa smo pojedine malo oštećene dijelove elegantno pokrili tepisima od prirodnih materijala, a na taj način i zaštitili od daljnjih oštećenja - ističe Edita Kelčević, čiji su rad tijekom cijelog ovog projekta nadzirali restauratori, povjesničari i cijeli tim zadužen za očuvanje spomenika kulture u Hrvatskoj.

- Klima je bila veliki izazov jer se vanjske jedinice ne smiju stavljati niti se smije bušiti kamena fasada, pa smo morali postavljati puno skuplju verziju u kojoj je moguće da su vanjske jedinice smještene na tavan. Izazov je bio dobiti sve što su vlasnici htjeli s mogućnošću što smiješ, pogotovo što su i oni imali uvjet da se sačuva autentičnost. Također je u ljetnikovcu ostao predivan veliki sat iz 16. stoljeća i grb te neke slike, za koje su rekli povjesničari da ne bi smjele ‘napustiti‘ ljetnikovac, pa smo ih ukomponirali - otkriva Edita i dodaje kako je želja vlasnika bila dobiti jednostavan i funkcionalan interijer s ugođajem ljetnikovca, mora, otoka i s nešto toskanskog stila.

- Mislim da smo s tim zemljanim bojama, prirodnim materijalima upravo postigli ugodno, a opet moderno uređenje, prilagođeno današnjici, a da ljetnikovac nije izgubio svoju ljepotu i osobnost - kaže dizajnerica.

Namještaj je dolazio sa svih strana. Veći dizajnerski komadi su iz salona Intera iz Zagreba, jako puno detalja, tepiha, ormarića iz Zara Homea, sva rasvjetna tijela su s potpisom New Works i Muutoa. Sofa je iz danske firme Hay, a tepisi su Linie design, također danske tvrtke.

- Stol od punog hrasta izradio je izvrsni stolar kraj Zagreba s meni najljepšim stolicama Wishbone Carla Hansena. Kreveti su iz Perfecte dream s platnenim lanenim presvlakama i fantastično su se uklopili u sve sobe. U gornjoj saloči je predivna kutna sofa Bolia danske tvrtke sa stolicama Hay i uvijek neizostavnom lampom Flos TOIO. Posebno su jedinstveni relaks stolci firme Kragelund - nabraja dizajnerica.

Što se tiče eksterijera, ljetnikovac je okružen prekrasnim velikim vrtovima u kojima mirišu limuni, mandarine, naranče, šipak, ružmarin, oleandri, palme...

- Vrtove održavaju gospodin Vinko i njegova žena Ana, prvi susjedi i ‘čuvari‘ vrta i ljetnikovca kad nema nikoga. Izabrali smo komplete vanjskog namještaja koji sliče onima u dnevnom boravku, a odlično su se uklopili ispod loze… S druge strane su veliki drveni stolovi (jer, kad svi dođu, ima ih najmanje devetero!) s modernim stolicama firme Magis Jaspera Morrisona - otkriva Edita Kelčević i priznaje kako je ovaj projekt u cijelom njezinu radnom vijeku bio bez premca najizazovniji.

- Sama veličina objekta je impozantna, tu je i izazov da ne smiješ gotovo ništa, a vlasnici očekuju wow-efekt. Od stresa kako sve organizirati da svi koji trebaju dođu na otok Šipan pa do organizacije prijevoza namještaja i montaže. Bilo je to sedam mjeseci nervoze, sreće, napora, adrenalina, ali smo na kraju jako ponosni kako smo to uopće izveli s obzirom na lokaciju i dostupnost - zaključuje Edita Kelčević za Dom&Dizajn.