Dubrovčanima je poznatiji kao vlasnik crvenog Fiata Balille iz 1936., dobrodržeće maskote Oldtimer kluba Dubrovnik, a oni koji pomnije prate povijest Feste svetog Vlaha prepoznaju ga i u ulozi festanjula iz redova zanatlija.
Pero Perica Deranja, najstariji aktivni član bratovštine Svetoga Vlaha koja okuplja sve žive svjetovne domaćine Feste, zagazio je već u deseto desetljeće života. U kalendaru su mu upisana 92 rođendana, no ljubav za parca i sjećanja na proslavu prije 27 godina itekako su živi:
Konavljanin s Konala
- Bio sam festanjul na Festi 1996. godine, ja kao automehaničar u paru s danas pokojnim pomorcem Nikolom Beusanom, dugogodišnjim lučkim kapetanom. Bili smo baš dobar tandem što se suradnje tiče, pravi mali reformatori. Napravili smo primjerice značke s likom Svetoga Vlaha koji su kasnije nosili svi festanjuli, a ja sam se izborio da festanjuli u procesiji nose klobuk na glavi. Prije su išli bez njih, ko za sprovodom, a ne ko za ovako svečanu priliku. Puno sam s don Tomom o tome pričao, bilo je glasanje i uspjeli smo isposlovat da se stave klobuci – sjeća se gospar Perica toga za njega velikog postignuća praćenog i organizacijskim promjenama u udruženju festanjula koje je dobilo žiro-račun, riješilo članarine, odredilo termine sastanaka kroz godinu...A kako je te poratne godine primio vijest da je izabran za festanjula, pitamo ovog veterana konavoskih korijena koji danas živi na Konalu:
- Uvijek sam se nekako nadao tom pozivu, ja sam iz vjerske obitelji, pokojna žena i moja djeca, svi smo bili župljani u Svetoga Andrije. Bio sam i u procesiji kad je bila tisućita obljetnica Feste, te 1972. godine i 1996. osjećaj je bio drugačiji. Ta jubilarna ceremonija bila je u nedjelju, 6. veljače u bivšem sustavu, a ova je došla malo nakon Domovinskog rata, pamtim da su sastanci bili u crkvici Svetog Spasa, išao sam po robu od festanjula u Zagreb, Želimir Puljić je bio dubrovački biskup. A rektor Zborne crkve sv. Vlaha naš dum Ivo Bjelokosić. I onda su se brojili barjaci župa, nisam zapamtio koliko ih je bilo, bit će najmanje stotinjak, ali uvijek se govorilo da je procesija tolika koliko u njoj ima barjaka, a po tome je te godine bila dosta velika – živo se prisjeća gospar Perica koji s pamćenjem nema ama baš nikakvih problema.
Oldtimeri i parac
Naprotiv, priča nam kako je od 1958. na Grudi imao automehaničarsku radionicu:
- Nisam dugo ostao, šćerao me porez kao narodnog neprijatelja, prešao sam u Dubrovnik, 12 godina sam bio predsjednik Udruženja zanatlija, s pokojnim Joškom Radicom smo bili u Gradu, u uredu gdje je nekad bio Vodovod – spominje se najstariji aktivni festanjul i počasni predsjednik Kluba oldtimera, čiji je zaštitni znak upravo Peričina Balilla:
- Glumila je ona i u Zafranovićevoj ‘Okupaciji u 26 slika‘, kasnije sam s njom obišao cijelu bivšu Jugoslaviju. Mlađima sam lani predao kormilo kluba, ali auti uvijek ostaju moja ljubav. A parac pogotovo – zaključio je gospar Perica.
Pamti se da je u njegovu festanjulskom ‘mandatu‘ na sam blagdan dubrovačkog parca kiša omela koncelebriranu svetu misu na otvorenom. Nakon bogoslužja s propovijedi hvarsko-bračkog biskupa mons. Slobodana Štambuka, sveti Vlaho je, ko i vazda, učinio famozo čudo od čudesa, pa se nebo razvedrilo za raskošnu procesiju njegove 1024. Feste.
