‘Vlak u snijegu’ odavno oduševljava mlade diljem Lijepe naše, a Adventski vlakić oduševljava mališe u Dubrovniku.
Malom feratom koja svakim danom za vrijeme trajanja Dubrovačkog zimskog festivala prometuje Uvalom Lapad upravlja nasmijana i simpatična ‘vlakovotkinja’, Jasna Borozan. Cijela njezina obitelj je u prijevozničkom poslu više od 30 godina, a svi članovi obitelji uključeni su u obrt za usluge Ike...
Suprug Ivan kojeg zovu Ike je najodgovorniji a zadužen je za tehniku, inače, on je inovator koji je sam napravio vlakić - od nacrta, projekta... Kćerka Katarina je odgovorna za medijski prostor, poruke, mailove, stariji sin Vedran uskoči po potrebi, a najmlađi sin Josip uz majku odradi veliki dio posla.
Na njihovo veliko zadovoljstvo i sreću, pružena im je prilika pa su iz Kaštela došli razveseliti najmlađe u Dubrovnik. Zahvalni su zbog toga Turističkoj zajednici grada Dubrovnika, Gradu Dubrovniku i agenciji Platanus. Inače, doma je Mala ferata turistički vlakić dobro prihvaćen od domaćih i stranaca.
Roditelji i djeca zadovoljni
Imali su samo sedam dana za pripremu dolaska u Dubrovnik, ali uspjeli su. Pronašli su dovoljno veliki tegljač kako bi vlakić mogli prebaciti do juga.
Već na prvu se vidi da gospođa Jasna posao radi srcem i dušom jer zna s djecom, a sama priznaje kako ovaj posao treba voljeti. Ujutro skine cerade, pripremi vlakić i putovanje može početi.
- Baš uživamo ovdje! Sigurnost je na prvom mjestu! Imamo mi svoje načine kako ćemo smiriti putnike ako je netko nemiran. Djeca ne smiju putovati bez pratnje roditelja, ali kad su dječje grupe, oni imaju drugačiji tretman: upozorimo i djecu i tete, naglašava gospođa Jasna koja malenima dijeli bombone ili lizalice.
- Ja ih pitam: ‘Tko će biti dobar?’ Svi kažu: ‘Ja! Ja! Ja!’ i svi dobiju lizalicu! Ove godine je sveta Luce malo ‘zakasnila’ s lizalicama i bombončićima! (smijeh) Uglavnom, djeca su jako fina, pristojna i meni je drago voziti ih. Zadovoljna sam sa samim stavom, ponašanjem, a povratna informacija je takva da su i roditelji zadovoljni! Gust im je vozati se po dva, tri, četiri đira... Kad vidim da je malo veća gužva, zamolim da oni koji su se već vozili ustupe mjesta onima koji se nisu vozili i naprave pauzu. Poslušaju me i nemamo nikakvih problema! Dobri su, sviđa mi se i baš je lipo, govori Jasna.
Vozi ‘vlakovotkinja’ polako, vješto zaobilazi i mimoilazi sve prepreke na putu, pazi na pješake, preko mikrofona najavljuje stanicu na plaži Sumratin i tako okićeni vlakić ide već ustaljenom putanjom...
- Trasa je zanimljiva utoliko je djeci još veće ushićenje! U Kaštelima vozimo 50 minuta, a na zadnjoj turi pola djece zna zaspati! Mnogi bi došli uspavati dijete navečer! Da je ovdje možda dulja, imali bi to iskustvo i ovdje. Tura traje od 12 do 15 minuta. Kad stanemo na plaži i kad djeca vide vlakić, trče... Najvažnije mi je da su mališani zadovoljni, a slušaju me, otkriva gospođa Jasna.
Kraj teniskih terena u Lapadu je prva i zadnja stanica, vlakić vozi svakim danom kad je lijepo vrijeme od 10 do 17 sati. Uzme u tom razdoblju samo kratku pauzu za marendu, ali ‘Lapad Express’ neprestano ide. Naime, odlučili su da Mala ferata vozi stalno jer žele posao odraditi fer i korektno, napraviti radost za djecu, a kako kaže - najgore je kad se nešto čeka!
Radost na licima
Kiša je najveća smetnja u voznom redu, ali čim se oblaci raziđu - stižu putnici - od onih najmanjih do školaraca, a tete Jasna preuzima komande! Mnoga djeca dok šetaju s roditeljima Uvalom, kad vide vlakić, ne žele dalje, doslovno se ‘zalede’ i samo žele vožnju, točno im se radost vidi na licu. Nije gospođi Jasni teško upravljati vlakićem, a kako sama kaže - tamo gdje može proći malo auto, može i Mala ferata u cijeloj svojoj dužini, s dva svoja vagona. U vlakić može stati 36 odraslih osoba, a jednom je u Kaštelima u vlakiću bilo 80 djece sa šest teta!
- Kad su dječje skupine, tu su posebna upozorenja - glave, ruke, noge treba držati unutar vagona... Meni je draže kad je pun vlakić jer onda nemaju puno prostora da krenu tamo-amo... Obavezno moraju sjediti, a ja njima navijem muziku, malo pričam s njima i tražim od njih da to bude mali, veseli vlakić pa pjevaju pjesmice koje su učili u vrtiću! - navodi gospođa Jasna koja nema riječi zamjerki.
Neki bi u ‘lokomotivu’
Voli djecu, lijepo komunicira s roditeljima, a sama ima unučicu koja joj malo nedostaje. Bilo je smiješnih pitanja, a jedno je sve češće:
- ‘Teto, bi li ja mogao s Vama u lokomotivu?’ Vozili su se s tetom u kabini i bili jako ponosni! Bili su dobri, upoznala sam se s njima: od Vita, Tonija, Mara, Vida, Noe, a bila je sa mnom Dora... Dovoljno vam je da je dite veselo, radosno, sretno i to te napuni za cili dan! Dica naprosto uživaju! Malima nije čudno vidjeti tetu za volanom, a ovim malo starijima - jest. Nije to samo iznenađenje za stariju djecu, nego i za odrasle! (smijeh) Sad svi znaju da je tu teta! Nedavno je bila jedna curica koja je bila jako nervozna... Pitala sam je šta je problem, a ona mi govori kako joj oca nismo zakačili... Naravno, zakačili smo sigurnosni pojas! Četiri puta su napravili đir, znači, vozili su se uru vrimena! Da ditetu nije bilo dobro, pošlo bi! Doživila sam da je dvoje plakalo da neće ući u vlakić... Nije im jednostavno bio dan, a sutra sam ih vidila s roditeljima i sutra nije bilo suza. Znači, nešto je drugo bilo u pitanju, priča gospođa Jasna.
Strpljivo je čekaju roditelji i djeca. Vlakić ostaje tu do 6. siječnja, vozit će Mala ferata i tijekom Božića. Kad nije u ‘lokomotivi’, gospođa Jasna voli prošetati Dubrovnikom, popiti kavu, već je znaju svi po Uvali... Ne bi njoj i obitelji bilo teško vratiti se i dogodine na 12. Dubrovački zimski festival. Dotad je Mala ferata s Jasnom, gospođom velikog osmijeha, na usluzi svim malim i velikim Dubrovčanima! Budite sretni, neka vas gospođa Jasna vozi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....