Samo nekoliko sati nakon podrhtavanja tla u Crnoj Gori koje se osjetilo i na dubrovačkom području, u srijedu ujutro Tajvan je pogodio razoran potres magnitude 7,2 po Richteru. Najjači udar u posljednjih 25 godina medijski su popratile slike nagnute višekatnice, jedne od tek dvadesetak srušenih objekata u ovoj elementarnoj nepogodi. Tajvan je od 1999.,kad je iskusio potres od 7,6 stupnjeva Richterove ljestvice, postrožio pravila građenja, no izuzetaka je ipak bilo.
Konavoski inženjer Pavo Arbulić iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo komentirao je kolaps tajvanske zgrade i iznio moguće usporedbe s trusnim dubrovačkih područjem:
- Kad se budu raščišćavale ruševine oko objekata u epicentru, znat će se više, ali najvjerojatnije su se na Tajvanu dogodili propusti tijekom projektiranja i izvođenja radova. Jesu li tamo objekti prije građeni pa nadograđivani, teško je ulaziti u detalje, no sigurno je da je ta država na izrazito jakom potresnom području i mora imati visoke standarde gradnje, slično kao i mi. Postoji cijeli niz faktora kojima se treba prilagoditi kroz vrijeme, primjerice je li potres bio plitak ili dubok, koliko je dugo trajala trešnja i kolika joj je bila frekvencija. To su sve situacije s različitim aspektima utjecaja na samu građevinu. A kod građevine koju smo vidjeli nakošenu na televiziji, pretpostavljam da je došlo do nekog ispiranja materijala ispod temelja koji je jednostavno popustio jer je izgubio oslonac kakav je trebao imati. Zgrada se zbog toga nagnula, temelj je pri određenoj frekvenciji trešnje jednostavno potonuo, a zgrada se nakosila – objašnjava Arbulić koji priznaje da ne zna je li tamo posrijedi krško područje ili trusnije područje kao kontinentalna Hrvatska, no uvjeren je kako tamo imaju standardne modele projektiranja i izvođenja radova za seizmički najosjetljivija područja, da izdrže potrese najveće magnitude.
- Potvrda vam je ona ogromna zgrada Taipei 101 koja je i nakon niza ovih jakih potresa ostala kompletno stabilna. Rane slike objekata koji su se urušili ukazuju nam na popuštanje temelja. U takvim uvjetima su jako zahtjevne i akcije spašavanja, vi tu zapravo hodate po žici, ne znate hoće li se urušavanje nastaviti ili ne. To su sve specifične i teške situacije – ističe sugovornik. Upitan za procjenu lokalnih seizmičkih rizika kaže nam:
- Kod nas se tajvanski scenarij ne može dogoditi, prvo zato što nemamo tako visoke građevine kao ovaj nagnuti objekt koji je imao, ako se ne varam, negdje 10 do 12 katova. Na širem dubrovačkom području je vjerojatnije da bi došlo do nekakvog pomicanja, pucanja fasade i da će se eventualno, ako već dođe do sloma građevine, događati urušavanja krovišta. U smislu rizika, poznato je da je povijesna jezgra tu najosjetljivija zbog starosti građevina. Drugi je problem što su se zbog apartmana probijali nosivi zidovi. Ako je pojedinci i radili ojačanja zidova, onda je to, po mom mišljenju, rađeno dosta ‘odokativnom‘ metodom – primjećuje inženjer građevinarstva koji brojne novoizgrađene stambeno-poslovne zgrade u Dubrovniku i bližoj okolici u pogledu potresa ocjenjuje poprilično sigurnima:
- Novogradnje su poprilično sigurne, jer danas kod projektiranja morate poštovati koeficijente sigurnosti koji su značajno povećani u odnosu na prije. Dok nismo ušli u EU imali smo 20 posto, a s rezervom ću reći da je sad povećano i na 30 posto. Mislim da su sve građevine po tome stabilne i sigurne, nismo imali situacije,koliko sam vidio, kao u Petrinji da su na pola zgrade neki prestali stavljati armaturu radi uštede?! Kod nas se u posljednje vrijeme nije dogodio tako jak potres kao u Petrinji, ali imamo kontinuirano potrese na našem području tako da smo ne opekli dovoljno da ne ulazimo u takve rizike kao što je gradnja mimo projekta koja zanemaruje činjenicu da bi potres mogao prouzročiti štetu. Taj princip ‘što me briga za potres, idem brže izgraditi i još pritom uštedjeti‘ ne vrijedi. Naše su zgrade, rekao bih, stabilne i dobro projektirane, naravno uvijek ima situacija naknadnih poput unutarnjeg preuređenja prostora, što se onda odražava na nosive zidove. To su mnogo veći problemi – smatra Pavo Arbulić.
Upitan postoji li neki ‘čarobni‘ građevinski materijal koji odolijeva potresu, kaže:
- Najbolje vam je drvo, no ono je u posljednje vrijeme postalo vrlo skup materijal. A mi smo u takvom podneblju da oskudijevamo drvom, bliži smo kršu i kamenu i po tome nam je armirani beton mnogo prirodniji i bliži resurs. A opet, drvo je najotporniji i najkvalitetniji materijal. U našoj Županiji cijeli je niz ljudi počeo izrađivati kuće kombinacijom materijala koja čini građevinu laganom i samim time mnogo otpornijom na potrese – zaključuje naš sugovornik.