Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, djelatnica Doma za starije i nemoćne ”Domus Christi” Mirjana Raguž oslobođena je optužbi za klevetu, odnosno kaznenog djela protiv časti i ugleda širenjem neistinitih tvrdnji protiv ravnateljice doma Mirjane Vujnović. Presuda je nepravomoćna i o njoj bi pravorijek, po podnesenoj žalbi, uskoro trebao dati drugostupanjski Županijski sud.
Stjenice u glavnoj ulozi
Privatnom tužbom, ravnateljica je djelatnicu doma teretila da ju je 21. kolovoza 2019. na sastanku 25 djelatnika Doma u povijesnoj jezgri Grada oklevetala neistinitom tvrdnjom kako ”ima spisak korisnika doma koji su ravnateljici kao privatnoj tužiteljici dali kuverte”. Tužiteljicu je zastupao odvjetnik Srđ Jakšić, a optuženicu odvjetnik Dino Hadžiomerović. Optužena, koju su mediji prozvali ”prvom dubrovačkom zviždačicom”, na početku sudskog postupka je rekla kako se ne osjeća kriviom i ne zna uopće zašto je na sudu, a povod sastanku bilo je njezino iznošenje u javnosti zataškavane istine o pojavi stjenica u domu. Ustvrdila je kako joj je zbog toga ukinuta smjena te je primala ”minimalac” od 4.000 kuna, od čega je polovica išla na kredit, da zbog straha od ravnateljice s njom nitko na poslu nije razgovarao, da je stjenice iz Domus Christia donijela kući i zbog njih morala baciti sve stvari. Izgubila ja radni spor, a kad je uoči sastanka ravnateljica pokušala uručiti opomenu pred otkaz, pobunila se jer ”niti krade niti laže niti uzima koverte. Onaj tko ih uzima će se pronaći, ja ne”, nakon čega je napustila sastanak. Dva dana nakon toga su je kućni meštar, kuharica i njegovateljica dočekali te, predstavivši se kao ”radnici za dostojanstvo”, tražili da kaže tko prima koverte ili će dobiti otkaz te je otvorila bolovanje.
Optužena je izjavila kako se tjekom trajanja radnog spora nalazila na bolovanju a potom zaposlila u jednom hotelskom poduzeću. No, naglasila je da joj se bolesna štićenica doma povjerila kako je ravnateljici dala 2.000 maraka pri ulasku u Domus Christi i prebacivanju u stacionar stoga što se ”katkad gubila”. Zbog tog su je pokušali smjestiti na bolnički Odjel psihijatrije, iako su liječnici ustvrdili da štićenici tamo nije mjesto. Izjavila je i da je kćerka druge štićenice ravnateljici kupila skupocjenu vazu, dok je ravnateljica kao privatna tužiteljica ustvrdila da je sastanak sazvala kako bi se situacija smirila:- Optužena je rekla da ima dokaze da se primaju kuverte radi smještaja u domu, a kad sam zatražila da iznese dokaze o tome, rekla je ”šlag dolazi na kraju” i napustila sastanak. Vujnović je priznala kako je u domu bilo stjenica te istaknula kako joj je žao korisnika doma koji su zbog svega pod stresom, ali su rodbina i korisnici znali da se čini sve kako bi se stjenice suzbile, ali tu informaciju ne treba iznositi u centralni dnevnik.
Priča u priči
Tijekom dokaznog kaznenog postupka svjedočili su mnogi zaposlenici i štićenici doma. Ipak, jedino o čemu su svjedoci bili suglasni jest da se na sastanku razgovaralo o međuljudskim i odnosima s korisnicima doma. Nisu bili suglasni ni o broju sudionika, jedni se tvrdili kako je Raguž izravno prozvala ravnateljicu da prima koverte s novcem, a drugi odlučno isticali da optužena nije imenovala tko prima plave koverte, nego samo rekla ”zna se tko prima novac”.
Zbog proteka vremena od skoro četiri godine mnogi se svjedoci nisu sjećali detalja sastanka niti što je optuženica točno rekla, a nisu znali reći niti jesu li o tome naknadno pričali s ravnateljicom. Prisjetili su se kako se na redovitim tjednim sastancima pričalo i o anonimnim prijavama, pa i o stjenicama zbog kojih se ružno pisalo o Domus Christiu. Ipak, priznali su kako su, jednako kao i optuženica i neki drugi zaposlenici stjenice iz doma donijeli kućama.
Posebna ”priča u priči” jest podatak koji je ”isplivao na površinu” tijekom dokaznog postupka kad je jedna svjedokinja naglasila da joj prije duže vremena nisu uručeni zlatni lančić pokojne sestre njezina djeda koju je posjećivala, kao ni štedna knjižica s štednjom koju je starica cijeli život skupljala, nego je s tim novcem plaćen pogreb. Na kraju, svjedokinja je rekla da zbog te ostavine ipak nije pokrenula sudski postupak, ali valja reći kako se iz iskaza moglo zaključiti da se to dogodilo tijekom uredovanja bivše ravnateljice.
Recimo i to da je štićenica za koju je optuženica navela kako je ravnateljici dala 2.000 tadašnjih njemačkoh maraka te da ima njezinu potpisanu izjavu o tome opovrgnula davanje mita i porekla autentičnost svog potpisa na izjavi o mitu, da bi na kraju priznala kako se ne sjeća je li uopće liječena u bolnici, ali je moguće, što je pravdala činjenicom da se ”na momente izgubi”.
Nepotpuna optužba
U obrazloženju presude je navedeno kako je ”sud utvrdio da ponašanje opisano u privatnoj tužbi ne predstavlja kazneno djelo”, zbog čega je Mirjana Raguž oslobođena. Naime, ključni su elementi klevete, prema zakonu, navod da se radi o neistinitim činjenicama koje mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja te da je okrivljeni znao da se radi o neistinitoj tvrdnji. No, sud je zaključio kako činjenični opis kaznenog djela kojim je optužena terećena ne sadrži obilježja klevete jer je u opisu tužbe izostao navod da se radi o neistinitim činjenicama, da takve činjenice mogu škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice te tvrdnja da je optužena znala da iznosi neistinite tvrdne za tužiteljicu Vujnović. Stoga je sud utvrdio da ponašanje koje je navedeno bez tih elemenata u činjeničnom opisu privatne tužbe ne predstavlja kazneno djelo te je optuženicu oslobodio privatne tužbe.