Za Tomislava Kneževića bi se ukratko moglo reći da je ‘plavac’ kraj velikog plavetnila. Budući da radi u pomorskoj policiji, svaki dan je uz more, njegov je rajon od pomorskog graničnog prijelaza do kolodvora, skoro cijelo područje gruške luke. Plavu uniformu s ponosom oblači svaki dan već 6 i pol godina, a odmalena mu je to bio san. Druga ljubav mu je stolarija koju je njegovao uz oca stolara, ali policija je prevagnula.
- Ta je želja dugo tinjala u meni. S 26 godina sam se prijavio na Policijsku akademiju. Uhvatio sam ‘zadnji vlak’, ali ga nisam htio propustiti. Proveo sam jednu godinu na Akademiji, a potom sam raspoređen u Dubrovnik u Pomorsku policiju Dubrovnik. To je za mene bilo nešto novo, posebno za nas kontinentalce, ali sama pomisao na pomorsku policiju i Dubrovnik kao turističku top destinaciju izazivala je oduševljenje. S velikom željom sam došao ovdje, nisam se pokajao ni sekunde jer puno volim pomagati ljudima, raditi s njima, štititi slabije i nemoćne, kaže Tomislav kojeg su kao Slavonca lijepo prihvatili na jugu.
Uz Schengen ‘kompletniji’ policajci
Smjene su raspoređene u turnusima, 12 sati dnevna, 12 sati noćna, a potom dva slobodna dana. Zadatak mu je kontrolirati sva plovila i osobe koje dolaze pomorskim putem, a otkako je Hrvatska pristupila Schengenu, Tomislav i njegovi kolege nisu samo na braniku države na moru, nego i na braniku Europe. Veći je to izazov i odgovornost, ali istovremeno napominje kako su uz dodatnu edukaciju postali ‘kompletniji’ policajci.
- Kad dolaze kruzeri, unaprijed dobivamo listu putnika i posade, što značajno skraćuje vrijeme granične kontrole. Prilično smo uigrani i zbog toga to ide jako brzo, recimo za jedan kruzer s 5 tisuća ljudi, voditelji smjene prekontroliraju liste, a mi idemo na plovilo provjeriti sigurnost tako da cijela procedura ne traje jako dugo, što je turistima bitno, a i mi o tome vodimo računa. Kad idemo na plovilo, rade se dodatne provjere u slučaju da su na popisu sumnjive osobe ili isprave. Što se tiče jahtaša, slično je kao i na cestovnom graničnom prijelazu. Svatko osobno mora proći graničnu kontrolu, provjeravamo ih, a kontroliramo ima li slijepih putnika na plovilima. Kad dođete na plovilo, ljudi su susretljivi, nikad nije bilo problema. Važno je da ste ljubazni jer po vama kao graničnom policajcu stranci stječu prvi dojam o državi u koju dolaze, napominje sugovornik koji dosad nije našao slijepe putnike koji inače izbjegavaju pomorski put.
Sjeća se dolaska ruskog oligarha Romana Abramoviča, osnivača i vlasnika Amazona Jeffa Bezosa, teniskog asa Novaka Đokovića, ali i osnivača Facebooka Marka Zuckerberga, kaže kako se slavni ponašaju kao posve obični ljudi. Ispočetka je bilo oduševljen prilikom svakog dolaska kruzera, jahte ili mega jahte, ali sada ga više takve stvari ne impresioniraju i već iz daljine može prepoznati tip i vrstu plovila. Naravno, prijateljima i poznanicima iz Slavonije ima puno toga za ispričati, mnogi mu zavide na radnom mjestu, tim više što je mjesto rada Dubrovnik.
Prisutni na Autobusnom kolodvoru
Dosadno nije, ljeti ima posla preko glave, ali zimi je ipak puno manji intenzitet posla pa se stignu napuniti baterije za ljeto.
- Pored granične kontrole, patroliramo Gružom, surađujemo s dosta domaćih djelatnika, a prisutni smo na Autobusnom kolodvoru i na taj način pridonosimo osjećaju sigurnosti, kako sugrađana, tako i gostiju. Svugdje na svijetu postoji slika da se na kolodvorima među gomilom ljudi okuplja dosta sumnjivih lica, ali naša stalna nazočnost preventivno udaljava takve. Dosta puta nas stranci znaju pitati za pomoć, recimo, kad izgube dokumente ili novčanik. Jednom mi je prišla vidno uznemirena gospođa koja je izgubila maloljetno dijete. Putem našeg sustava uspjeli smo doći do apartmana gdje su odsjeli te kontakta vlasnika, dijete je bilo u blizini apartmana, pošli smo tamo i riješili sve za 10 minuta s vlasnikom apartmana, priča Tomislav te dodaje:
- Jednom sam radio s kolegom iz Frontexa, prišla nam je gospođa i predala novčanik u kojemu je bila prilična količina novca i dokumenti. Bila je sezona, kolodvor pun, kroz 10 minuta smo uspjeli naći vlasnika. Prošli smo cijeli kolodvor, tražili vlasnika po slici iz novčanika, obišli sve autobuse, pitali putnike... Vlasnik je bio presretan i nije mogao vjerovati! Zamislite da se nađete u nekoj stranoj državi i izgubite novčanik, da vam ga vrati policijski službenik, a da i ne znate da ste ga izgubili! Jednom su djeca na pločniku donijela novčanik s dokumentima pa smo putem društvenih mreža uspjeli naći vlasnika. Tu me najviše fascinirala dječja iskrenost, povjerenje u policiju. Tom prilikom je dijete izjavilo da želi postati policajac kad poraste, to me nadahnjuje za daljnji rad, govori policijski službenik.
On i njegovi kolege postali su pravi informacijski punktovi na kolodvoru.
- Znaju ljudi doći na kolodvor i pitati gdje je Dubrovnik, a ne shvaćaju da su već u Dubrovniku, nego ga zamišljaju kao stari grad. Često nam stranci govore da smo jedna od najsigurnijih destinacija koje su posjetili. Pitaju i kako doći do Grada, ali i za zajedničku fotografiju za ‘suvenir’. Amerikanci najčešće traže fotografiju, posebno kolege iz SAD-a, a rado se slikamo i s djecom, kaže Tomislav.
Ulazi u autobuse i provjerava ima li u njima sumnjivih osoba, a znali su tako naći i nezakonite migrante, ali takvih situacija u posljednje vrijeme više nema.
- Nekad bude negodovanja zbog legitimiranja, ali samim tim što legitimiramo putnike, povećavamo sigurnost. Jednom je neki putnik negodovao, rekao sam da je to redovna procedura, a na kraju je čak izjavio da se sad osjeća puno sigurnije i da bi, da je policajac, i samog sebe legitimirao! Tomislav naglašava kako nema smisla s ljudima ulaziti u polemike. Važno je u svakom trenutku zadržati ‘hladnu glavu’ i sve riješiti ljudski, razgovorom, zbog čega policijski službenici u svojim postupanjima često primjenjuju i psihologiju.
Tomislav voli nove izazove i usavršavanje u poslu, a iz svake situacije nauči nešto novo. Trudi se ostati fokusiran i profesionalan, a naučio je posao odvojiti od privatnog. U Dubrovniku je našao ljubav svog života, kao novopečeni otac slobodno vrijeme posvećuje obitelji, a tu je planinarenje, te sport koji je najbolji ispušni ventil. Osim što je policijski službenik, Tomislav ostaje granični čuvar i ‘slavonski mornar’ u službi sigurnosti i povjerenja.