U doba Marina Držića u Dubrovniku su se mali fini kožni predmeti, odnosno dijelovi odjeće od skupocjenoga krzna, nabavljali uglavnom u Firenci, gdje je kožarski obrt bio najrazvijeniji, piše uz ostalo na FB profilu Marin Držić.
- Strogi državni propisi u Dubrovniku zabranjivali su nošenje krzna poput samurovine, pod prijetnjom novčanih i zatvorskih kazni. Republika je zbog političkog okruženja morala voditi računa da ju njezini žitelji predstavljaju kao skromnu i štedljivu državu.
Međutim, skupocjeno krzno, koje se već obrađeno uvozilo iz Italije, bilo je poželjan detalj odjeće i Dubrovčani su nastojali izigrati zakonske zabrane.
U Dundu Maroju Laura naručuje u kožuhara upravo komade zabranjenoga krzna: risa i dzibilina (samurovine). Iako su podstave od jeftinijih vrsta krzna na muškim i ženskim ogrtačima bile dopuštene, takva krzna nisu bila izraz moći i imutka, piše na FB profilu Marin Držić.