- Na predjelu Svete Marije i uopće unutar zidina hrpa je praznih gradskih stanova, a supruzi, meni i djeci od tri i godinu dana, treba smještaj. Radim povremeno, supruga i ja se nekako ‘krpamo‘, a s ostalim ukućanima ima nas ukupno osmero u jedva 50 kvadrata. Podnio sam molbu za privremenu dodjelu gradskog socijalnog stana još 2018., u gradskoj upravi molio dodjelu dviju prostorija od ukupno 42 kvadrata uz sadašnji stan pa su nam rekli da su neuvjetne jer nemaju kanalizaciju, a nemoguće ju je napraviti. Iz Grada su rekli da nemaju novca za obnovu, a ja sam poručio da sam se, ako mi dugoročno dodjele taj prostor, spreman zadužiti i uložiti svoj novac u obnovu i opremanje. No na tome je stalo. Očajan sam kad vidim da nam jedno dijete spava na podu, a drugo u krevetiću – priča nam svoju priču, uz molbu za anonimnost, 32-godišnji konobar.
S takvim problemima često se susreće predsjednik Gradskog kotara Grad, Marin Krstulović. - Koliko mi je poznato, unutar zidina je više od 20 gradskih stanova od kojih dio godinama ‘zjape‘ prazni! Isto tako, znam da je gradska uprava iz dijela stanovao ‘mrtvo-hladno‘ izbacila neke obitelji, a potom ih nikome nije dodijelila! U gradskoj upravi trenutačno ne funkcionira mehanizam dodjele gradskih stanova osim preko Gradskog vijeća, što nije dobro. Naime, može se zaključiti kako se stanovi dodjeljuju onima s političkom ‘pozadinom‘. A Dubrovnik osjeća snažnu potrebu pronaći i zadržati neke kadrove kao što su liječnici, znanstvenici, policajci, ali i mlade obitelji s djecom. S druge strane, ako Katolička i Pravoslavna crkva te Blaga djela mogu dati stanove na korištenje obiteljima s više djece, kako to da je u gradskoj upravi izostao taj oblik socijalne politike? Osobno znam kako na Svetoj Mariji dulje od deset godina ima prazan stan, a sve pod izlikom da je riječ o građevinskim radovima!? No, jedino što su meštri u međuvremenu učinili jest promjena kanalizacijske cijevi! Istodobno, u blizini živi mlada obitelj koja nema gdje stanovati i mole dodjelu gradskog stana u najam. A Grad bi mogao iznajmljivati i osigurati nužno potrebni novac, dok u isto vrijeme uzima kredite!- ističe Krstulović.
Vidno ogorčen dodaje kako gradski stanovi propadaju jer se ne koriste. - Primjer je i Prijeko, gdje je iz gradskog stana iseljena jedna obitelj, a taj stan je i dalje prazan. No, gledajući sa strane, mogu zaključiti kako postoji par interesnih grupa kojima je stalo da se stanovi ne iznajme nego prodaju, a sve kako bi isti ti otkupili i pretvorili u apartmane. Također, nije tajna da je dio tužbi zbog tih stanova potaknut i financiran upravo od tih ljudi! I dok se građani pitaju je li zastoj u dodjeli gradskih (socijalnih) stanova nastao uslijed straha da se ne učini nešto krivo, ceh tih praznih stanova plaćaju upravo baš oni kojima trebaju - negoduje Krstulović i naglašava kako bi želio da se na Gradskom vijeću uskoro, za opću dobrobit, pokrene rasprava o rješenju problema praznih gradskih stanova.
Iz gradske uprave pak poručuju kako su 2017. godine proveli reviziju kojom je utvrđeno da je od 107 ‘gradskih‘ stanova, njih tek 56 u stvarnom vlasništvu Grada Dubrovnika, dok je za 51 stan u tijeku postupak povrata imovine izvornim vlasnicima.